Menu

Zašto Bakir Izetbegović silom ”poturčuje” Bošnjake, kao da im nije bilo dosta petsto godina osmanlijske vladavine?

Zašto Bakir Izetbegović silom ”poturčuje” Bošnjake, kao da im nije bilo dosta petsto godina osmanlijske vladavine?

“Bar meni nije problem u razmjenama mišljenja, problem je zapravo u nečem drugom. Gospodin Dodik je jučer rekao ne želi miješanje. Pa je gospodin Erdogan rekao on se ne miješa. Neće se miješati ni Kolinda Grabar-Kitarović.

Šta mi time dobijamo? Šta Bosanci i Hercegovci dobijaju tom vrstom posjeta? Nekakva obećanja, sporazum o tome da će se razgovarati o mogućnosti na putu Sarajevo-Beograd. Ne sumnjam da će se to jednoga dana i dogoditi.

Andrea Latinović l direktno.hr

 

Ali, šta nama naši politički lideri nude? Ja mislim da im je Erdogan pomogao da sa onog incidenta od petka skrenu pažnju, gdje su napravili međunarodni skandal. Gdje je tobožnji policijski komesar HNK napravio i poslao u svijet preružnu sliku o nama onim zaustavljanjem konvoja i onom blokadom, pravljenjem granice na Ivan-sedlu”, izjavila je u svojem gostovanju na N1 televiziji Vildana Selimbegović, glavna urednica sarajevskog dnevnog lista ”Oslobođenje”.

Komentirala je, dakako, posjet turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Sarajevu, koji je u subotu kulminirao velebnim osmosatnim skupom u poznatoj sportskoj dvorani Zetra, u kojoj je, po procjenama, bilo između 15. i 20.000 ljudi. Dupkom puna dvorana koju su ispunili brojni Bošnjaci, ali i desetine tisuća Turaka pristiglih ne samo iz Turske, već i iz mnogih država Europe u kojima imaju ekstremno jaku emigraciju. Podsjetimo, Erdoganu je nekolicina europskih država, od kojih prva Njemačka, zabranila održavanje javnih skupova, kojima vodi vlastitu kampanju za još jedan mandat predsjednika uoči turskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora krajem lipnja. Na kojima je gotovo sigurno da će Erdogan samo potvrditi i time ”zacementirati” svoj status velikog modernog Sultana. Naime, samo za podsjetnik, Erdogan je iznenada najavio namjeru da održi prijevremene parlamentarne i predsjedničke izbore. Umjesto studenog 2019., kako je planirano, izbori će biti održani 24. lipnja ove godine. Taj bi korak pomogao Erdoganu da dovrši reformu ustavnog poretka u Turskoj i dobije još veću moć u slučaju da ponovno bude izabran za predsjednika, što će se, kako smo rekli, vjerojatno i dogoditi. Inače, redovni predsjednički i parlamentarni izbori u Turskoj bili su zakazani za studeni 2019.

Po BiH hoda tko god hoće i kome god se prohtije

Da je BiH itekako zanimljiva svima, potvrđuju i lideri susjednih država, poput Hrvatske i Srbije, koji također periodično odlaze u tu državu, ali tom prigodom uglavnom posjećuju hrvatski, odnosno, srpski entitet i dijelove u kojima žive. Mostar, odnosno, Banja Luku. Doduše, nedavno je Predsjednica RH Kolinda Grabar- Kitarović posjetila Sarajevo, u kojem se sastala i s bošnjačkim liderom, članom Predsjedništva BiH, Bakirom Izetbegovićem, ali taj posjet (bilo je i puno negodovanja oko njezinog dolaska s bošnjačke strane, nezadovoljne time što je prije toga bila u službenom posjetu Erdoganu, s kojim je razgovarala i o izmjenama BiH Izbornog zakona) nije ostavio značajniji dojam. Osim standardnih fraza o ”normalizaciji odnosa” i potrebi da budu partnerske, dobrosusjedske države.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i Izetbegović nedavno su se u Mostaru, na trilateralnom sastanku, na kojem je sudjelovala i hrvatska Predsjednica, javno porječkali oko granica Srbije i BiH, ponovno pokazujući da ne podnose jedan drugoga. No, zato je Vučić na redovnoj liniji s predsjednikom Republike Srpske, Miloradom Dodikom, koji uopće ne skriva ambiciju otcjepljenja od ostatka te države, prijeteći stalno novim ratom, ukoliko to ”bude potrebno da se zaštite Srbi”.

”Ovom državom hoda tko god hoće, dolaze kako im se prohtije, pregovaraju, razgovaraju, a mi, obični ljudi, bez obzira jesmo li Hrvati, Bošnjaci, ili Srbi, nemamo ništa od toga. I dalje živimo teško, siromašno, ne znamo tko nam upravlja, dok oni podebljavaju svoje račune. Kod nas je kao na autobusnom kolodvoru, samo izlaze i ulaze, a mi možemo skapati od gladi”, ogorčeno nam govori jedan Bošnjak koji živi u Sarajevu.

Slično ističe i glavna urednica ”Oslobođenja” Selimbegović: “Nažalost, od naših vlasti ne možete očekivati, takvih vlasti da razmišljaju o ljudima. Da razmišljaju o ljudima ovdje ne bi pričali o reformskim paketima nego bi privredu oživjeli malko drugačije, počeli bi skidati one obećane namete koje su rekli na početku mandata da će smanjivati poreze i na taj način podstaći zapošljavanje. Ne, nema toga kod nas. Kod nas ima nešto drugo. Kod nas ima samo priča i busanje u prsa kako oni vole svoj narod, posebnu vrstu svog naroda koja treba da im da legitimitet da ostanu na vlasti. To je sve što ih zanima. Tu se odlično razumiju”.

No, vratimo se mi po mnogočemu kontroverznom posjetu Erdogana, kojim su i Turska, ali i jedan dio Bošnjaka iz BiH odaslali poruku Europi. Izetbegović je to učinio bez da je konzultirao većinski bošnjački korpus, kao da je baš on ”gazda” svima, zaboravljajući pritom da su upravo bosanski muslimani najeuropskiji muslimani, koji već generacijama žive po europskim standardima, a tek posljednjih godina jača islamski fundamentalizam, kao reakcija na sve veću radikalizaciju odnosa između Zapada i Istoka. Erdogana je, potpuno neprimjereno, nazvao ”Božjim izaslanikom”, otvoreno mu se diveći pred očima cijele Europe, koja ga tretira kao jednog od najvećih svjetskih diktatora, jer brutalno guši slobodu svih političkih i građanskih protivnika u svojoj državi, Turskoj, kojom vlada željeznom rukom, doslovce ”ognjem i mačem”, ne libeći se ni fizičkog uklanjanja neistomišljenika. Tom istom Erdoganu, s druge strane, valja zahvaliti što ipak vodi brigu o gotovo tri milijuna sirijskih i inih izbjeglica koje su privremeno utočište našle u Turskoj, ali periodično prijeti Zapadu kako će otvoriti granice i pustiti ih prema europskim državama, što bi izazvalo neviđeni kaos na ionako uzavrelom Starom kontinentu.

Je li to Izetbegović ”gazda” svih Bošnjaka? Ne bi se baš reklo

Zašto Bakir Izetbegović silom ”poturčuje” Bošnjake, kao da im petsto godina osmanlijske vladavine u kojoj su strahovito stradali, nije bilo dovoljno i time dodatno hrani velikoturske aspiracije megalomanskog Erdogana, koji sam sebe vidi kao nasljednika Sulejmana Veličanstvenog? Je li to poruka koju je Izetbegović poslao Europskoj uniji, za čije članstvo BiH aplicira, a upravo joj Hrvatska svesrdno pomaže godinama kako bi postala njezinom punopravnom članicom? Hoće li čelnici EU blagonaklono gledati prema službenom Sarajevu, nakon padanja u trans zbog dolaska ”Božjeg izaslanika”? Ne, već su itekako ne samo skeptični, nego i silno oprezni. Zar bi BiH, koja treba, može i mora biti moderna europska država, trebala slijediti nesretan put Turske, koja više od 50 godina čeka pred vratima EU i male su joj šanse da će ikada u nju ući?

To je htio Izetbegović? Da BiH ostane na začelju Europe, kao da nije dosta posljedica krvavog rata, u kojem su srpske vojske poklale, popalile i poubijale sve što nije njihov živalj, a posljedice se osjećaju i dalje, jer ni jedan narod ne vjeruje onom drugom i trećem, a opet, većina bi samo željela da mogu živjeti jedni pored drugih u miru, imajući nekakvu budućnost. No, pored Izetbegovića i Dodika, čak i Dragana Čovića, predsjednika bosanskog HDZ-a, koji je više u Zagrebu, negoli u matičnoj državi, teško je očekivati mirnu situaciju. Čini li to Izetbegović zato što slijedi nauk svoga oca, Alije Izetbegovića, koji je BiH ostavio Turskoj u ”amanet”, odnosno, da pokaže kako bi u slučaju novog eventualnog sukoba, Bošnjake sada mogla štititi moćna Turska, kako više ne bi bili u sendviču između Hrvata i Srba?

Profesor sa Sveučilišta u Mostaru, bivši diplomat i ekspert za pitanja Europske unije, Mile Lasić, izrazito je kritičan prema posjeti turskog predsjednika Erdogana i skupu u sarajevskoj dvorani Zetra. U komentaru za Klix.ba poruke odaslane iz Sarajeva smatra sramotnim, a sve ocjenuje kao ozbiljno udaljavanje BiH od EU. ”U svakom slučaju je već posve izvjesno da je Bakir Izetbegović ciljno izveo ‘turčenje Bošnjaka’, koje će se obiti i Bošnjacima i cijeloj BiH o glavu. Neupitno je, naime, da se i svim ovim BiH za nekoliko koraka udaljila od EU pa će za BiH u budućnosti EU sve više biti misaona imenica. Građanima BiH zbog toga i ne preostaje drugo do pokušati ‘individualno uključivanje u EU’, što mnogi već i čine”, izjavio je Lasić.

Profesor Lasić nastavlja dalje i kaže da se “Sultan” nije tako puno ”izlupetao” u Sarajevu, ali slogan “Jedna zastava, jedna država, jedna domovina”, ”ne bi ni vrijedilo komentirati”, ali se u njegovom slučaju radi o neupitnom ljubitelju totalitarizma s Bospora, koji je već doveo u mnogim područjima i europsku orijentaciju i kemal-ataturkističko nasljeđe moderne Turske. “Uostalom, taj novi ‘Sultan’ godinama već vodi ratove u svojoj zemlji i u prvim susjedstvima, pa je, čak, dobio za to i javnu pohvalu od Izetbegovića Juniora u Predsjedništvu BiH, što je međunarodni skandal par excellence. Ovdje vrijedi podsjetiti kako je Erdogan persona non grata u europskim demokratskim zemljama te da je nedavno pozvao Europljane da glasaju za svoje desničare i fašiste, a Nijemce i izrijekom da glasaju za profašističku AfD u usponu. Sramotno besprimjerena je u ovom kontekstu gledano bila i ‘lekcija’ zemljama EU u dvorani Zetra u Sarajevu, upravo iz demokracije, koja u skladu Edoganovom najdubljem uvidu naročito uzorna u neupitno demokratskim zemljama kakva su i Turska i BiH. Rekao bih na kraju – tko ima takve prijatelje, njemu neprijatelji i ne trebaju, jer će zauvijek ostati u političkom i kulturološkom pogledu malodoban. Nazdravlje nam svima, neka su nam i Allah i svi drugi bogovi u pomoći”, zaključuje prof. Lasić.

Bakir totalno izgubio kompas

Slično je za isti portal komentirao i profesor Enver Kazaz, doslovce zgrožen onime što je Izetbegović govorio. ”Nije mogao poslati goru poruku u javnosti, protumačivši obranu BiH kao vjerski rat i protumačivši politiku kao vjersku disciplinu. Potpuno je izgubio kompas i svoju politiku poslao u srednji vijek. Autokolonizacija, izolacija Bošnjaka, pljačka bošnjačke sirotinje i manipulacija na vjerskoj osnovi pokazali su se u punom, groznom obujmu u Zetri”, kategoričan je Kazaz. Pita i je li Izetbegović govorio kao političar, ili vjerski vođa, ili pak obični manipulator koji zaboravlja žrtve boraca Armije RBiH u obrani Bosne i Hercegovine.

“Ono što je njegova najgora poruka jeste govor o tobožnjim neprijateljima Turske u samoj toj zemlji i izvan njenih granica. Izetbegović je odobrio cijeli sistem totalitarnih praksi gospodina Erdogana. U jednoj svojoj izjavi čak je Erdoganove političke protivnike nazvao kancerogenim tkivom, a to znači da bi Izetbegović rado zaveo vjersku diktaturu i u Turskoj i u BiH”, rekao je Kazaz. Dodao je i da je Bakir Izetbegović ”oduvijek slijedio smjer Dragana Čovića i Milorada Dodika, ali da se njegove tobožnje patriotske parole u Sarajevu nisu razumijevale tako”. I objasnio: “Izetbegović je bošnjakizirajući na vrlo jeftin način Bosnu, pretvarajući Bosnu barem u svojim retoričkim figurama u bošnjački teritorij, zapravo gajio antibosansku politiku. Umjesto da bosnizira Bošnjake, on ih je turkizirao ili poturčio. S druge strane, Izetbegović nikad nije razvio viziju Bosne i Hercegovine”, kategoričan je Kazaz.

Naveo je da se treba staviti u položaj nekog njemačkog biznismena kojem je Bakir Izetbegović zapravo poručio da mu je cilj islamizirati BiH. “Hoće li taj biznismen ulagati u BiH, kao nestabilnu zemlju i zemlju s tendencijom da postane teokratska. Neće. Bosanci su i Bošnjaci izgubili mogućnost da privuku ozbiljne investitore sa zapada”, opominje profesor Enver Kazaz.

Potpuno je izgledno da se u tom ”gubljenju kompasa” Izetbegović doista pogubio, osim, ukoliko mu naglo ”poturčivanje” vlastitog naroda nije dugoročan politički cilj. Ili je možda vjerojatnije da se, gledajući se u ogledalo, zamislio moćan pored velikog Sultana, kao njegov Veliki Vezir (zamjenik). Umjesto dugačkim koracima naprijed, prema Europi, koja je, unatoč svim izazovima i promjenama s kojima je suočena, civilizacijski iskorak, Veliki Vezir krupno je pokušao sve bosanske Bošnjake, bez njihova dopuštenja, vratiti u vrijeme harača i danka u krvi. Kao da ga već više nego dovoljno nisu platili do sada, kada su ih poklali Srbi, a kao da ga i danas dovoljno ne plaćaju, kada ih pljačka aktualna vlast.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka