Menu

Hoće li Lijanović sam sebi priznati da je kriv?

  • Napisao/la  dnevnik.ba
  • 2 komentari
Hoće li Lijanović sam sebi priznati da je kriv?

Kaže Lijanović da želi tako provjeriti radi li kako treba. A ako cijela stvar dođe do Tužiteljstva, onda bi ga ono trebalo pitati je li kriv. A onda bi on, po nekoj logici stvari, ako već sam sebe tereti za nešto, trebao reći da jeste.

Baš kad čovjek pomisli da ga ništa više ne može natrjerati na smijeh do plača ili na suze od jada, dogodi se stvar koja se može dogoditi samo u zemlji srozanih institucija kao što je Bosna i Hercegovina.

Pomislio bi netko da je ministar Jerko Ivanković Lijanović brzopleto na televiziji najavio da će podnijeti protiv samoga sebe četiri-pet krivičnih prijava. No, da bi potvrdio da ne govori ništa dok dobro ne promisli, ili netko ne promisli za njega, Lijanović je to i službeno obznanio medijima na pres konferenciji.

Kaže Lijanović da želi tako provjeriti radi li kako treba. A ako cijela stvar dođe do Tužiteljstva, onda bi ga ono trebalo pitati je li kriv. A onda bi on, po nekoj logici stvari, ako već sam sebe tereti za nešto, trebao reći da jeste. I tu bi bio kraj njegove priče i početak izlizanog poglavlja o borbi protiv pohlepe u politici.

Tiho je prošlo u javnosti da je ministar koji mjesec ranije, odgovarajući na optužbe za kriminal, pred tv-kamerama rekao kako ''nije to ništa šta se sve radi'' i tako polupriznao da se ipak nešto radi.

No, to što se nešto radi, pa i kad otkriju službeni ''organi'', ne može zaustaviti te radnje, a još manje njihove posljedice. Čitava javnost, doduše prilično izmrcvarena raznim političkim mutnim radnjama, zna za optužbe o kupovini glasova, za misterije s poticajima i za kampanju o domaćim proizvodima zbog kojih je ministar kažnjen jer je reklamirao sebe.

Kako to u nas obično biva, dok se vlasnicima ugašenih firmi objavljuju puna imena i prezimena, velike ribe s milijunskim optužbama, ostaju skrivene iza inicijala. I nedodirljive. Jednako tako, baš kao prava velika riba, i Lijanović ostaje netaknut sa svojim čuvenim, dobro uvježbanim ledenim smiješkom, ismijavajući institucije i ''organe''.

Lijanović se kao projekt oduvijek otimao kontroli. Od čovjeka zaduženog za hranu vojsci oteo se do mesnog tajkuna. Oteo se od malog političkog pokreta i postavio brojčanik da broji posljednje dane federalnoj vladi, koju želi preuzeti iz ruku partnera, koji ga je uveo u cijelu priču.

Lijanović se otima i pravosuđu koje počiva na izlomljenim nogama da mu u biti ne mogu ništa. Još kad se tomu pridoda tužna istina koju je sam ministar potvrdio, a to je da nije to ništa šta se sve radi, čini se da može Lijanović što hoće.

Pitanje je samo do kad hoće. Neki kažu da će ga upravljači našim kaosom pustiti da radi dok im ne vrati sav izvučeni novac, pa da će ga onda zbrisati. Ako je tako, onda nam ne preostaje ništa drugo nego čekati. No, šta se tu sve radi, načekat ćemo se.

S druge strane, tko zna, možda ministar pred sudom sam sebi prizna da je kriv.

Komentirajte na članak

0
na vrh članka