Menu

Priča iz Hercegovine: Sjeti se čovječe da je to tvoja zemlja. Natapana krvlju i znojem tvojih predaka

Priča iz Hercegovine: Sjeti se čovječe da je to tvoja zemlja. Natapana krvlju i znojem tvojih predaka

Zaustavi se vjetre pita'a bi te nešto -pjeva M.P.T

Pitanja bi vjetru bilo puno.

Jedino mi još ostade vjetre da od tebe tražim odgovor jer ga nijegdje drugo ne dobih.
Mada mi svi slutimo "od kud vjetar puše".

Pitam ljude oko sebe,svi samo sliježu ramenima ili odmahuju glavom.
Čitam im strah u očima!
Boje se!
Boje se na glas reći ono što ih razdire i tišti iznutra.
Nikad više straha i više govora o vjeri!
Pa zašto se bojiš reći,pustiti krik!?
Zar zaboravljaš da je 365 puta napisano - "Ne boj se"!
Za svaki dan pojednom.
Zar je lakše s tim bremenom početi saginjat glavu!?
Nije to u genima kamenim!
Sjeti se da je samo Jedan koji je u stanju da vedri i oblači!
A,svi i sve ostalo je u prolazu!
Dok pakuješ svoj kofer,ostavljaš svoje ognjište,mater u suzama....
Sjeti se čovječe da je to tvoja zemlja.
Natapana krvlju i znojem tvojih predaka!
Ne puštaj drači i korovu da izraste na tvom pragu dok ti ko zna gdje gradiš novi život.
Znam,reći ćeš - "Lako je pričati,ali treba preživiti"
U pravu si jer to i jest istina!!
Kao što je gorka istina da ovo više nije odlazak već egzodus!
A,to ima dugoročno nesagledive posljedice!
Kome ostaje ova zemlja?
Zemlja djede tvog i djeda mog!!
Sve dok misliš da si "mali čovjek",to ćeš uistinu i biti.
Ne zbog toga što je to činjenica već što se tako postavljaš.
A, "malog" svatko pregazi. Ne čuje ga jer se "mali čovjek" boji reći na glas što doista misli i boji se dati svoj glas!
I kad god te savlada strah sjetite se - "NE BOJ SE JA SAM S TOBOM" -riječi su Svevišnjeg!
Za svaki dan pojednom!

I ne zaboravi da je samo od tebe veći u svakom smislu -Onaj koji može u isto vrijeme biti prisutan na više mjesta,Onaj koji vedri i oblači,Onaj koji trese brdima i dolinama,Onaj koji mrtve diže iz grobova,Onaj koji slijepcima vraća vid,Onaj koji je umro da bi mi živjeli!!
Svi ostali su samo tek obični prolaznici u ovom životu.
Svoje funkcije,materijalna dobra,imanja....sve to prijatelju moj je prolazno.
Prolazno kao ovaj nepovoljan vjetar koji odavno puše.

Ne boj se!

sokol hercegovina hutovo blato

Još nije kasno da se zaustavi još jedan ili tisuću jedan mladi život sa koferom u rucu,još jedno svjetlo da ne utrne na mjestu koje se zove dom,da na mjestu gdje bi vinova loza izraste drača,....ne dopusti da pogaziš zavjet svojih predaka.....

Završavam stihovima iz jedne druge pjesme...vjerujući u bolje za sve nas,a ne samo za neke - " Svakog dobra ovdje jednom bi'će,kad Bog daje i iz kamena niče"

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka