Menu

Izložba „Aktovi“ akademske slikarice Tamare Grbavac

Izložba „Aktovi“ akademske slikarice Tamare Grbavac

Izložba "Aktovi" ljubuške umjetnice Tamare Grbavac i njezinih kolega, Ivane Glibote i Vilima Parića, otvorena je u petak u mostarskom Centru za kulturu.

Ovih troje umjetnika predstavili su se s po 15 slika kroz koje su prikazali status žene u suvremenom društvu, točnije ženin položaj u kojem se ona sve više gleda kao seksualni objekt. Slike su nastale putem konstantnog preispitivanja učinjenog, putem kojeg se površina slike obrađuje ispreplićući nanošenje i redukciju.

Ovaj ciklus je do sada izlagan u Dubrovniku te je na zajedničku inicijativu umjetnika ponuđen Centru za kulturu u Mostaru.

-Tamara, Ivana i Vilim u tehničkom smislu do svog djela dolaze konstantnim preispitivanjem učinjenog. Oni površinu slike obrađuju ispreplićući nanošenje i redukciju. Vilim počinje rad lirskim notama akvarela, zatim crnu plohu torza struže tražeći skriveno. Usne mame na poljubac koji spaja, prema kojem drugi dio cjeline nagonski ide. To je pristup jedne muške osobe. Sasvim lijep i prirodno funkcionalan prema nečemu što je dijelom poznato, što privlači, drži distancu, prema čemu se ima odnos, s čim se ima odnos, prema nečemu što nismo mi, nečemu što stoji nasuprot.

Ivanin kut je malo drugačiji, ona je ženska osoba, drukčije ustrojen um, drugačiji problemi su joj blizu. Njoj žensko tijelo nije nepoznato, kao ni razmišljanje o omalovažavanju žene u modernom društvu, zadnjih nekoliko tisuća godina. Ona koristi mnoštvo materijala, igra se teksturom, nanosi, skida, čedno koristi boju. Akt je kruto izdvojen, definirajući svoje dostojanstvo, znajući koliko vrijedi. Bez obzira na položaj na koji ga je prisilila okolina, oblik zna biti i u pokretu. To je oblik kojim je formulirano poistovjećivanje plodnosti roditeljice sa svekolikom plodnošću, svime onim što nam daje život. Ona evocira jednu krajnost klatna društvenog razvoja kada je poštovanje žene bilo na vrhuncu.

Tamara nanosi, struže, pa nanosi, pa struže, pa što god joj dođe da uradi dok ne završi tu sliku, to malo čudovište koje viri sa zida. Ona u svom britkom, jednostavnom, iskrenom i drskom smislu za realnost kaže da je situacija takva, žena je objektivizirana, želite ovo? Eto vam. U skladnoj kompoziciji i veselom koloritu – stoji, između ostalog, u predgovoru izložbe koji je napisala profesorica povijesti umjetnosti i arheologije Antonija Tolić.

 

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka