Menu

Skoro sve na nama dolazi iz Kine

Skoro sve na nama dolazi iz Kine

Nitko ne zna koliko se kineske robe prodaje u BiH i regiji, gruba procjena je da je čak 60 % onoga što vidite na rafovima i vješalicama proizvedeno u Kini, pišu mediji. Za pojedine trgovine i proizvode sasvim je jasno da su kineski, ali ima i onih koje kupujemo pod imenom nekih robnih marki i brendova, čije je porijeklo na dekleraciji neka druga zemlja, a ustvari su i ti proizvodi napravljeni u ovoj, najjačoj ekonomiji na svijetu.

Da li se radi o odjeći, obući, igračkama, tehnici, potpuno je svejedno jer je sasvim sigurno da, ako baš cijeli komad nije proizveden u Kini, bar neki njegov dio jeste. Osim ovih, manje-više poznatih roba, ima i onih za koje nam ne bi palo napamet da potječu iz ove zemlje. Tako iz Kine uvozimo i elektronske sklopove i komponente, konstrukcije i dijelove konstrukcija, slavine i ventile, ali i kikiriki, grah i bijeli luk, a početkom prošle godine pojavila se i informacija da se na našem tržištu prodaju i kineski spomenici.

Naša industrija je u većem dijelu propala, naročito tekstilna, pa tu vrstu proizvoda najviše i uvozimo. U suštini, dominira roba široke potrošnje od odjeće i obuće, pokućstva, preko pozamanterije, do papirne galanterije, poput koverata i vrećica. Koliko je njihova roba prisutna i na našem, ali i na tržištu cijelog svijeta, govori podatak da je više od 50 posto svjetske proizvodnje smješten u dijelu Indokine. Čak i velike, zapadne kompanije proizvode tamo - priča Dragoljub Rajić, direktor Unije poslodavaca Srbije.

On kaže da su problem Srbije i drugih zemalja u regiji nedovoljno konkurentni proizvodi, koji se zbog toga i uvoze. Također, objašnjava, kineski sistem trgovine je drugačiji od svih: tvornice drže veliki 'bosovi', a radnici ne rade za plaću već su plaćeni po učinku, odnosno procentu.

"Radi se o jedno veoma žilavom sistemu u odnosu na zapadni i onaj na koji smo mi navikli. Kod nas se radi da bi se živjelo, a kod njih je rad smisao života i zato im nije teško da na poslu budu po cijeli dan, da se bore, da grizu, i žele da prodaju što veće količine i što više različite robe. Kod nas nikada nije bilo tako gigantskih serija nekog proizvoda", objašnjava Rajić.

Osim sa kineskom, domaće tržište puno je robe i iz ostalih zemalja bliskog i dalekog istoka, kaže Goran Papović iz Nacionalna organizacija potrošača. On kaže i da prave procjene koliko i kakve robe ovdje ima ne postoje jer, pored legalnih kanala trgovine, ima i onih nelegalnih. "Ovdje imate i veliki broj proizvoda koje kupujete pod imenom neke određene robne marke, koja potiče iz recimo neke zemlje EU, a zapravo je ta roba proizvedena i Kini ili nekoj od tih, istočnih zemalja", objašnjava Papović.

Tržišta preplavljena robom porijeklom iz Kine nisu samo problem naše regije već i europskih zemalja, ali i celog svijeta. Primjera radi, prošle godine se podigla prašina oko američkog olimpijskog tima koji jeste bio obučen u 'američkom stilu', u odjeću koju je dizajnirao Ralph Loren, ali se ispostavilo da su svi ti komadi napravljeni u Kini. Zanimljiv je i primjer tradicionalnog engleskog brenda 'Burberry' koji je javnost i ljubitelje mode u Britaniji šokirao odlukom da pogon preseli u Aziju.

"Pošto ne mogu da spriječe uvoz, zemlje EU su pooštrile kontrolu i povećale kriterije za ulaz robe iz Kine, a sve poslije rezultata jedne kontrole koja je pokazala da je čak 60 posto tih proizvoda nesigurno, odnosno opasno i kada su u pitanju kemikalije, proizvodnja, a postoji opasnost i od ozlijeđivanja. Nažalost, dobar dio takve robe završava na našem tržištu. To se prije svega odnosi na garderobu i igračke", priča Papović.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka