Menu

Hrvatski TV kanal – provalija za Bošnjake

Hrvatski TV kanal – provalija za Bošnjake

Prošlo je 21. godina od kako su države Europske zajednice i Sjedinjene američke države priznale Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu državu, i stavile se u službu održavanja mira i uvođenja zakonskih odredaba za upravljanje državom. Međutim, BiH još do danas nije definirana država, nije osamostaljena, nije ustaljena i nije slobodna.

Bosna i Hercegovina imaju dugu i tragičnu prošlost, velike naslage međunacionalne i vjerske mržnje – propraćene s provokacijama, zulumom i zločinima uništile su svaki smisao opstojnosti, a posljedice su učvrstile neizvjesnu budućnost, obezumile političke i vjerske čelnike i obeshrabrile međunarodne čimbenika.

Velikosrpska agresiju, zločini bosanskohercegovačkih Srba i muslimansko-hrvatski rat, ostavili su ogromne dimenzije stradanja, kojima je teško ustanoviti veličine i posljedice. U ovakvim okolnostima teško je biti ne pristran, jer su svekolike diskriminacije, u svim oblicima i na svima razinama: svatko mrzi nekoga, a svi mrze svakoga, pa međusobna netrpeljivost ključa i čeka priliku za osvetu ili konačni obračun.


Dayton je uništio BiH

Srbija je dogovorom u Daytonu dobila polovicu Bosne i Hercegovine , kao svojevrsno priznanje za agresiju i masakre. Omeđeni su temelji Republici Srpskoj, čiji entitet (međe) vjerojatno više neće nitko mijenjati. ”Republika je država: slobodna i nezavisna, oblik države u kojoj stanovništvo bira vrhovnu vlast.” (B.Klaić)

Dakle, imamo Daytonsku državu s imenom ”Republika Srpska”, kojoj je dodijeljena manja polovica teritorija, i skoro polovicu stanovništva BiH. Druga polovica BiH, takozvana Federalna Republika, sastavljena od Bošnjaka i Hrvata, odnosno Republika sarajevskog sadržaja, kojima smeta ”H” (Hercegovina) u naslovu, što je ujedno i sinonim za Hercegovce i za Hrvate.

Naime, Bošnjaci kao većinski narod u Federaciji nastoje u drugoj polovici ”države”, biti jedan homogeni narod (bošnjački), imati istoimenu državu – Bosnu, zboriti jedan jezik (bošnjački), ispovijedati jednu vjeru – Bošnjačko-muslimansku, i imati svoga Boga (Alaha) – sve s početnim slovom ”B”.


Huškački Svjetski bošnjački kongres

U Sarajevu je formiran Svjetski bošnjački kongres (29. 12. 2012.), na kojem su izabrali jednog od najpoznatijih kršćanofoba i hrvatofoba Mustafu Cerića, koji je u svome zahvalnom govoru rekao: ”Mi Bošnjaci dolazimo. Nema povratka nazad. Visoko podignimo čela i bez straha… Nitko nema pravo da Bošnjake zaustavlja na putu njihove necionalne samostalnosti i državne suverenosti.”

Malo drugačije, ali isto tako: srpski narod ima svoju nacionalnost – srpsku, svoju državu – Republiku Srpsku i svoj jezik – srpski. Međutim, po bošnjačko-srpskim kriterijima hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nema ništa, osim nebo, što bi mogao nazvati – svojim!

0d dolaska Hrvata 630. godine iz Bijele Hrvatske na istočnu obalu Jadrana, sadašnju Bosnu i Hercegovinu, pa sve do današnjih dana, sve vlasti koje su vladale BiH, izuzev hrvatskih vladara – bile su antihrvatske: Bizantija, Mađarska, Srbija, Bugarska, Turska, Austro-Ugarska i dvije Jugoslavije. Današnja bošnjačka dominacija u FRBiH je jedna od najgorih režima, jer ima svekolika obilježja nasljeđa fašizma, šovinizma, nacizma, komunizma, ateizma, islamizacije, apsolutizma, separatizma i balkanštine.

Naime, hrvatski je narod priznat kao jedan od tri konstitutivna naroda, ali od te konstitutivne ravnopravnosti Hrvatima su oduzeti svi atributi pravednosti. U RS ostali su prazna hrvatska ognjišta, veliki broj Hrvata je ubijen, još veći broj protjeran. Zastrašujući su podaci iz RS, gdje je obitavalo više od 225.000 Hrvata katolika, danas ih u ovom entitetu živi tek nešto oko 12.000, koji su ostali, većinom starije i nejake osobe na rubu su siromaštva i bez osnovnih prava.

U FRBiH udružene su sve bošnjačke političke, vjerske i gospodarske organizacije, bez obzira na njihovo javno mimoilaženje, u progonu hrvatskog naroda, koji su čudom proživjeli pogibija, zlostavljanja i izgone od bošnjačke armije. Armija BiH odgovorna je za nestanak 240.000 Hrvata katolika s područja kojima danas vladaju Bošnjaci.

Gdje nije moguće ”zakonskim putem” (odlukama iz Sarajeva), tamo se vrše represije samo da se što veći broj Hrvata iseli iz Federacije, jer Hrvati su jedina prepreka za stvaranje islamske države, odnosno turskog vilajeta u Bosni. (Bakir Izetbegović, trenutačni predsjednik Predsjedništva BiH, već oslovio predsjednika Turske Recep Toyyip Erdogna – svojim predsjednikom). Da nije bilo Tuđmanove Hrvatske, gdje bi se sklonilo pola milijuna bosanskohercegovačkih muslimana, koji su pobjegli ispod četničkog noža? Vjerojatno u ”matičnu” Tursku! Izuzetak čine Hrvati muslimanske vjeroispovijedi, kojih nije baš mali broj, ali i oni dijele sudbinu bošnjačkog totalitarističkog zuluma kao i njihovu sunarodnjaci katoličke vjeroispovijedi u BiH.
Raščeprkana je Bosna i Hercegovina

Unatoč tome što su hrvatski i srpski ministri u Vijeću ministara BiH prihvatili izmjenu zakona kojim se planira uspostavljanje RTV kanala na hrvatskom jeziku, oglasili su se bošnjački političari, vjerski čelnici i mediji – apsolutno protiv: ”Nikad nećemo podržati javni TV kanal na hrvatskom jeziku.” (Lagumdžija, Radončić i Tihić, Selimbegović, Zukorić, Cerić, Filipović i brojni drugi bošnjački uglednici) Bošnjački lider u hrvatskom kanalu kao da vide provaliju za svoje strmoglavljene!

Predsjednik mostarskog SDA Zijad Hedžiomerović kaže: ”Za treći entitet treba pripremiti oružje i krv. Ti koji pričaju o trećem entitetu moraju shvatiti da je to novi rat.”

Ne ćemo iznašati gnjusne izjave pojedinih bošnjačkih čelnika, jer je već o tome i previše rečeno u svim balkanskim i europskim medijima. Nu, zanimljivo je kako su bošnjački međusobni politički neprijatelji, stranački protivnici i ideološki oprečnici, kao i islamske poglavice našli zajednički jezik, usuglasili ciljeve i odredili stajališta po pitanju TV kanala na hrvatskom jeziku. Hrvati u BiH su kao sprega koja je ujedinila sve neprijatelje, bez obzira na međusobna trvenje, valjda zbog toga što su Hrvati jedini od konstitutivni narod, koji se brinu za očuvanje BiH u cjelovitosti.

Ove činjenice imaju i svoju značajnu poruku, odnosno plan za minimalizirane hrvatskog etnonima u BiH, upućuje na slabost, nestabilnost i bojazan bošnjačke vrhuške za svoju egzistenciju. Sputavanjem hrvatskog javnog izražaja, putem javnih sredstava priopćavanja – TV kanala na hrvatskom jeziku, osiromašuje demokraciju, banalizira bošnjačko-muslimansku kulturu, umanjuju islamsku vjersku toleranciju i skriva u sebi kriminalne nakane. Što je god veći pritisak bošnjačke političke vrhuške na bosanskohercegovačke Hrvate s time se sve čvršće učvršćuje Republika Srpska, a to u konačnici predstavlja definitivnu podjelu i krah BiH.


Muslimani nisu Turci, nego su Poturice

”Što se tiče plemena Hrvata, koje smještaju uz rijeku Bosnu, njihov se značaj odražava u veseloj naravi, oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvani…Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnošću… u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave.” (Turski pisac Ali)

Današnji bosanskohercegovački muslimani potječu: od bosansko hercegovački Hrvata bogumilske vjere (10-12%); od bosansko-hercegovački Hrvata katolika (70-75%); od doseljeni Hrvata muslimana iz okolnih hrvatskih krajeva i Crne Gore (12-13%); od Turskog i azijskog podrijetla (2-3%) i Vlaškog podrijetla (1-2%). (Hrvatsko podrijetlo bosansko-hercegovačkih muslimana, Zagreb 1992.)

Dakle, muslimani nisu Turci, nisu ni potomci Turaka, nego Hrvati koji su u tursko doba prešli na islam kako bi spasili svoje živote i imanja. Hrvatski dio naroda, koji je prešao na islam bio je huškan na Hrvate katolike u čemu su najviše zla nanijeli bugarski bogumili, vlaško pravoslavlje i mađarski vladari..

Istini za volju, nisu ni Hrvati su na muslimansku subraću gledali kao hrvatske otpadnike, što je kod muslimana stvaralo nepovjerenje na katolike i – Hrvate, te provlačilo niti mržnje, koja je stoljećima tinjala i konačno buknula devedesetih godina i ostavila tragove tragedije, zločina i osvete.

Mostar je klasični primjer neravnopravnosti Hrvata s druga dva naroda, jedino političko i gospodarsko središte u kojem bi Hrvati mogli imati svoju dominaciju, kakvu imaju Bošnjaci u Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugdje, odnosno Srbi u Banja Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i drugim gradovima – Hrvati nemaju izgleda ni da taj minimum ostvare!

Mostarski Stari most bio je srušen u bošnjačko-hrvatskom ratu, iz političkih razloga da svrati pozornost domaćeg svijeta i svjetske javnosti o hrvatskom ”separatizmu”, ”terorizmu” i ”ustaštvu”. Mada je na Međunarodnom sudu u Haagu dokazano da rušenje mosta nije bilo djelo Hrvatskog vijeća obrane, ali u narodu će ostati uvrzeno sjećanje da je to bilo djelo ”Tuđmanove politike”.

Mostar je opet doveden u situaciju napetosti provokacijom rušenja spomenika pripadnicima ABiH. Iako je spomenik ilegalno stavljen u noćnim satima od nepoznatih osoba ispred zgrade Gradske vijećnice, taj će incident opet odgoditi unifikaciju grada na Neretvi. Srušeni spomenik izazvati će nove tenzije, ne samo u gardu nego i svugdje, a možda i nove zločine, što je i bio cilj počinitelja vandalizma. Da je taj spomenik, koji je bio provokacija, stvarno bio smetnja Hrvatima, on bi bio uklonjen već isto dana kada je osvanuo pred Vijećnicom.

Zanimljiv je osvrt dr. Muhameda Borogovca, urednika glasnika ”Bosanskog kongresa”, koji sustavno optužuje bošnjačko političko vodstvo, kao i ef. Cerića, da su udbaši i da rade za interese Republike Srpske, ali kada je u pitanju hrvatska posebnost, ne razlikuje se ni za jednu jotu od Bošnjaka koje naziva zločincima. ”Baš me interesuje koji izdajnik će imati petlju da i poslije ovog poniženja (to jest, rušenje spomenika ABiH, o.p.) glasa u Parlamentu BiH za Lagumdžija-Čovićeve ustavne amandmane kojima će se osnovati ‘hrvatska izborna jedinica’.”

Naime, očito je bio razlog rušenju spomenika, eventualno usvajanje ustavnih amandmana o ravnopravnosti hrvatskog naroda, odnosno uspostavljanju Hrvatske izborne jedinice. Dakle, ovi dokazi upućuju na provokaciju Bošnjaka, znajući da će rušenje spomenik ABiH imati stanoviti utjecaj na bošnjačke zastupnike u Parlamentu koji bi svojom brojčanošću mogli uništiti hrvatski prijedlog u Parlamentu kao i spomenik u hrvatskom Mostaru.


Zaključna misao

Ne možemo povijest promijeniti, ne možemo mnoge pogreške iz prošlosti popraviti, ali mogli bismo učiniti, uz dosta dobre volje i malo truda, sadašnjost ugodnijom i budućnost sigurnijom, ako prihvatimo principe međusobnog suživota; priznavanje jedni drugima njihove posebnosti: nacionalne, vjerske i jezične; uzajamno izgrađivanje zajedničke države, u kojoj će se svi osjećati svoji na svome – slobodni i sigurni.

Najtemeljitije i najravnopravnije ustrojstvo trajnog mira i prosperiteta u Bosni i Hercegovini, bio je Biskupski prijedlog društvenog uređenja zemlje, donesenog na Biskupskoj konferenciji BiH. Novi ustroj: ”Država s četiri regije sa središtima: Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla.” (Večernji list, 30. 10. 2005.)

Možda je sve ovo suvišno, ili će biti kratkog vijeka, jer u svjetskim prognozama Europa će u sljedećih 20-ak godina izgledati drugačije nego danas, posebice država takozvanog Zapadnog Balkana. Naime ruski stručnjaci su na osnovu analiza američke CIA, ruske službe GRU i stručnih grupa na čelu sa Zbigniew Brzezinskim i Samoul Huntigtonom izradili su zemljovidnu kartu ”Nove Europe”.

- U slučaju BiH, koje nema na toj mapi, banjalučki prof. Mladen Milosavljević kaže da je ‘javna tajna’, samo je stvar ko o tome više ili manje govori, da je BiH nedovršena, i nedefinirana, kvazidržava, koju je teško uporediti s nekom drugom državom u Evropi.

- Država koja ima toliku adminitraciju, toliko malih država u sebi, koje se nazivaju kantonima, toliko vlada i toliko suprotnih političkih interesa, jednostavno je trenutno država za koju se ne zna kakva će biti njena budućnost. (Oslobođenje, 15. 01. 2013.)

Bosna i Hercegovina izvor su nestabilnosti i prijetnja mira u Europi, za što su suodgovorni stranački lideri i međunarodna zajednica, jer odugovlače s učinkovitim rješenjima koja su od vitalne važnosti za budućnost ove zemlje, i uopće za opstojnost BiH kao države.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka