Menu

Fra Dado Milas: Mir u Mostaru

Fra Dado Milas: Mir u Mostaru

Jedno od temeljnih ljudskih prava jest živjeti u miru i slobodi. Ipak mnogima od nas ne ide baš od ruke uvijek živjeti slobodno, neometano i rasterećeno

 Počevši od rođenja, nameću nam se razne nepovoljne okolnosti, društvene uvjetovanosti koje sami ne možemo promijeniti. Nerijetko moramo slušati druge koji nam često nameću svoju sebičnu volju.

Ovakvi kakvi jesmo, često ljudske kvalitete projiciramo na Boga te i njega doživljavamo kao čangrizavog skrbnika, a slušanje Božje volje tretiramo kao nametanje tuđe (sebične) volje kojoj se moramo pokoriti. Skoro smo se i naviknuli na aktualni „zakon džungle": ili ubij ili budi ubijen; ili jesi ili nisi.
Budući da živimo u sadašnjoj situaciji, mi ne znamo što je pravi mir. Umjesto pravog mira kod nas danas vlada „politički mir", kojim se, s vremena na vrijeme, zahvaljujući tragikomičnim i kvazi-povijesnim spomenicima te medijskim „ovcama" koje nasjedaju na unaprijed dogovorene političke provokacije, vješto manipulira. Umjesto evanđeoskog mira koji propagira Isus iz Nazareta, na kojeg se svi mi više-manje pozivamo, u Mostaru trenutno vlada „politički mir" na kojem lokalni političari bildaju svoje bankovne račune i podižu „babilonske" višekatnice. Mnogi mladi su pogođeni problemima nezaposlenosti i korupcije obrazovnog sustava. Zbog nemogućnosti da nađu prikladan posao ili barem političku vezu koja će ih „pogurati", osjećaju se odbačeni u društvu, suvišni te gube samopouzdanje, zatvaraju se u sebe, postaju lijeni i nemarni, agresivni i očajni. Obitelj ih ne razumijem, a naše sadašnje društvo priznaje samo najjače. Stoga, osjećaju da nemaju snage suprotstaviti se sadašnjoj strukturi grijeha koja im u svojoj okrutnosti krade životnu radost, polet i entuzijazam.

Taoci smo i žrtve zle politike. Posljednjih 10-ak godina postali smo potpuno ovisni o grešnoj političkoj strukturi koja nam priječi sreću. Zbog nje se ljutimo, svađamo, razdvajamo i mrzimo. U njoj se na posebno uspješan način snalaze preko noći obraćeni kršćani koji su svukli odslužene uniforme neprijatelja kršćanstva. Galame, proklinju, izopćuju i zapovijedaju. Što je oko njih više neprijatelja, to im je bolje. Jer profit je postao mjerilo svega.

Zato nemaju odmora u svom ideološkom radu, osim što im je, umjesto čekića i srpa, zaštitni znak postao - križ. Manipuliraju domoljubljem i religijom kako bi im pozicija bila što čvršća, zgrću sebi sve hercegovačko bogatstvo misleći da će tako osigurati sebi vječnu egzistenciju. Ali zaboravljaju da se zlim putem nikad ne može stići do dobra i mira. U njihovom mentalnom sklopu ne postoje pojmovi kao što su dijalog, otvorenost, pomirenje i mir. Brišu se granice rata i mira, pa se nastavlja nevidljivi obračun straha i moći, mržnje i zla.

U završnom dijelu nedjeljnog evanđelja, Isus govori upravo o - daru misa. Kakav je to mir koji nije od ovoga svijeta? Mir srca. Stabilnost srca i odsutnost pomutnje, nemira i nepotrebnog mučenja. Mir kao sloboda od individualnog i društvenog grijeha, raznih oblika smrti i zla. Mir „koji daje svijet" temelji se na pravo jačega i na zloupotrebi vlasti. Isus nudi drugačiji mir, a to je mir koji nadilazi „njihove" vrste podjele. Isusov mir ima moć iznutra pomiriti čovjeka s Bogom, s drugima i sa samim sobom. Samo iznutra raste mir, mir po kojemu sve postaje nešto novo.
Irkinja Maired Corrigan, jedna od osnivača Community of Peace People i dobitnica Nobelove nagrade za mir 1976. mudro je primijetila da nam čista ljubav prema bližnjemu pomaže u tome da održimo svoj unutarnji mir te izgradimo svijet mira i sreće.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka