Menu

Fra Dado Milas:" Je li Bog stvarno Hrvat i katolik"?

Fra Dado Milas:" Je li Bog stvarno Hrvat i katolik"?

Volim pojednostavniti stvari. Smatram da je život jako jednostavan, ali da ga mi, ljudi, previše zakompliciramo svojim glupostima.

 Mislim da prvo trebamo razlikovati dvije stvari: vjerovati u Boga i vjerovati Bogu. To uopće nije isto. Vjerovati u Boga može svaka šuša. S druge strane, vjerovati Bogu je nešto posve drugačije: vjerovati Bogu znači sve svoje povjerenje i svu svoju nadu, a to je na koncu i sve što imamo staviti u onoga koji Jest - u samog Boga.
Kad je riječ o ljudima vjere, jedno od krucijalnih pitanje glasi: znaš li kome si povjerovao? Znaš li kome vjeruješ? Jesi li ikad razmišljao o tome kakav je Bog kojem vjeruješ? U što uopće vjeruješ?

Nijedna riječ nije toliko zlorabljena i uprljana kao riječ „Bog". Nijedna nije toliko zlorabljena, tako ispražnjena, ponižena i obezvrijeđena kao riječ „Bog". Ljudi crtaju nakaradne likove i ispod njih napišu: Bog. Ubijaju i pljačkaju jedne druge i to sve „u Božje ime". Osramotili smo Boga i ponizili smo ga. U modi je Bog po mjeri čovjeka, a ne Bog kakav je u sebi.
Zanimljivo je da mi danas imamo problem sa samim pojmom Boga. Danas je u modi Bog po čovjekovim željama. U našem društvo je nekoliko uvriježenih krivim slika Boga koje mi shvaćamo ponekad doslovno te na taj način trpamo Boga u vlastite okvire.

1. Bog nije muškarac
Bog, na primjer, nije (samo) muško. Vizualne slike Boga i isključivo muški jezik o Bogu kojeg koriste muškarci, ali i žene svjedoče da se Boga prečesto misli kao muško. Kršćanski feminizam uporno žele ispraviti tu sliku.

2. Bog nije bijelac.
Bog, isto tako, nije (samo) bijelac. To je možda nama nešto što se pretpostavlja, ali jer mnogi crnci koji su, zahvaljujući „bijelim" ljudima koji su iskoristili sliku „bijelog" Boga, propatili u svom životu teško mogu prihvatiti „bijelca" kao svog spasitelja.

3. Bog nije sadist i tiranin.
Bog ne uzrokuje našu patnju niti nam dozvoljava da patimo. Bog je onaj koji, metaforički rečeno, pati s nama. Ugledni njemački teolog Moltmann razvio je novu sliku patničkog i suosjećajnog Boga čija se moć nalazi u ljubavi, a ne u dominaciji i nasilju. Bog koji je ljubav nije niti može biti dikatator. On pristaje uz slabe i podržava njihovo oslobađanje od tlačenja štogod bogataši i moćnici mislili o tome. Bog koji je ljubav nije niti može biti dikatator. On pristaje uz slabe i podržava njihovo oslobađanje od tlačenja štogod bogataši i moćnici mislili o tome.

4. Bog nije kršćanin.
Kad je nadbiskup Desmond Tutu izjavio da Bog nije kršćanin, ljudi su bili šokirani. Htjeli su ga iskasapiti. Ali život uz ljude drugih vjera i zajednička borba za pravdu i oslobađanje, omogućava nam da razbijemo našu usku kršćansku sliku Boga i uvidimo djelovanje Božjeg duha u drugima kroz njihovu vjeru i način štovanja Boga. Bog kojega mi štujemo je Bog svih religija i vjera, a ne isključivo Bog kršćana.

5. Bog nije Hrvat.
Zanimljivo je da se naš narod subjektivno kolokvijalno često definira kao „Božji narod", čemu svjedoči ona besmislena sintagma „Bog i Hrvati", koja s jedne strane ponižava Boga, a, s druge strane, pretjerano uzvisuje jednu naciju. Bog je Hrvat isto koliko je i Srbin, Bošnjak ili Francuz.

Ja sam odrastao s krivom slikom Boga. Odrastao sam sa slikom Boga matematičara i trgovca koji je neprestano vagao moja dobra i loša djela i nikad mu nisam bio dorastao. Nekako mi je promaknuo Bog evanđelja, Bog milosti koji uvijek pronalazi način uništavanja okrutnog zakona ljudske nemilosti. Takvog sam Boga tek kasnije upoznao.

Biti kršćanin znači biti tražitelj - tražiti onaj Božji moment u svom životu. Vjera u Boga nije nešto čvrsto i konačno. Vjera u Boga je nešto što raste, razvija se i produbljuje. To je potraga koja traje čitav život.

Piše: Fra Dado Milas/HERCEGOVINA.info

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka