Menu

Meni najdraže i ujedno najteže glazbalo za naučiti svirati su gusle

Meni najdraže i ujedno najteže glazbalo za naučiti svirati su gusle

Željko Keža  je  danas je rijetki primjer mlade  osobe koja je ljubitelj etno glazbe i svirač tradicionalnih instrumenata. Rođen je  u Ljubuškom (Studenci), gdje je završio osnovnu i srednju školu.  Pohađao je i srednju glazbenu školu u Širokom Brijegu, a trenutno završava Agronomski fakultet u Mostaru. Bavi se  sviranjem tradicionalnih  instrumenata, o čemu smo višesaznali kroz sljedeći razgovor.

Kako i kada ste počeli svirati na starim, tradicionalnim instrumentima ?

Želja za sviranjem starih glazbala razvila mi se vrlo rano u djetinjstvu slušajući neke svirače koji su svirali te instrumente. Tako  se u meni probudila ljubav ne samo prema glazbalima već općenito prema  tradiciji i folkloru.


Koje  instrumente svirate  i koji su vam najdraži?

Od tradicijskih glazbala sviram gusle , diple, dvojnice ili sviralu te lijericu, a od glazbala koje se sviraju pomoću nota sviram usnu harmoniku, mandolinu i klavir. Najdraže  i ujedno najteže za naučit svirat mi je tradicijsko glazbalo- gusle. To je jako staro kordofono glazbalo kod kojeg zvuk nastaje povlačenjem gudala po struni koja je sastavljena  od konjske dlake. A uz gusle se i pjeva.           
                                                                                       
Što za vas znači etno glazba, slušate li je privatno ili je samo svirate?        

Za mene etno glazba u prvom redu znači sviranje tradicijskih instrumenata i pjevanje napjeva u izvornom, iskonskom obliku . Dakle, onako kako se to radilo stoljećima. Da bi  tu tradiciju napjeva i glazbala lakše predstavili današnjim generacijama razvija se jedan novi moderniji  glazbeni  smjer etno glazbe koji uporište pronalazi baš u tim tradicijskim glazbalima. Ta je glazba prilagođena novom suvremenom slušatelju jednog novog vremena za koju smatram da ima budućnost. Takva glazba je kod nas tek u svojim početcima dok  je u Hrvatskoj i ostalim regijama  dosta slušana i na zavidnoj  razini. Neke etno grupe u Hrvatskoj spadaju  u sam vrh europske etno glazbe, kao što su Kries,Lado,Tamara Obrovac itd. Etno glazbu ne samo Hercegovine, već i drugih regija i država rado slušam bilo da se radi o tradicijskoj glazbi  ili modernoj etno glazbi.    


Spomenuli ste da ste išli u srednju glazbenu školu?

Da, pohađao sam srednju glazbenu školu na Širokom, gdje sam išao na sate klavira i solfeggio te sam se glazbeno opismenio. To mi je dosta pomoglo jer sam naučio čitati note ,otkucavati ritam, bilježiti ono što čujem. Ušao sam u jedan novi svijet glazbe različit od onog u kojem sam bio, što mi je pomoglo da na jedan novi način pristupim  glazbi.   

Podučavate li sviranju mlađe generacije?

Sve češće mi dolaze mlađe osobe koje bi željele svirati neki od tradicijskih instrumenata .Tako da sam počeo prije par godina   s učenjem nekoliko mlađih osoba . Neki od njih su već imali javne  nastupe i tako nastavljaju s očuvanjem tradicije i umijećem sviranja starih glazbala.   

Što mislite je li se kod nas etno glazba dovoljno očuvala i radi li se dovoljno po tom pitanju?

Etno glazba kod nas što se tiče institucija koje bi trebale doprinijeti razvoju te vrste glazbe i općenito kulture je na vrlo niskim granama. Tu bi se osvrnuo i na gangu koja traži hitnu zaštitu od institucija, koje po tom pitanju ništa ne rade,npr.  ganga je u Hrvatskoj  na Nacionalnoj listi nematerijalne kulturne baštine te na listi UNESCO-a. Dakle, kod nas se tradicijska glazba čuva još u narodu i kroz vrlo slabo stručno ili bolje rečeno nestručno vođenje folklora.

Mi Media | hum.ba

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka