Menu

Prof. dr. sc. Zoran Tomić: Tko se nije spreman cjeloživotno obrazovati, brzo će zastarjeti iako neće ostarjeti

Prof. dr. sc. Zoran Tomić: Tko se nije spreman cjeloživotno obrazovati, brzo će zastarjeti iako neće ostarjeti

Uoči početka nove akademske godine dekan i redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Zoran Tomić, razgovarao je s Lidijom Pavlović Grgić, novinarkom Katoličkoga tjednika.

 

Redoviti profesor na Sveučilištu u Mostaru i dekan Filozofskog fakulteta dr. sc. Zoran Tomić rođen je 1966. u Ljubuškom. Magistrirao je 2002. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a doktorirao 2004. na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Stručno je usavršavan kroz programe edukacije u SAD-u (1995., program USAID-a), Njemačkoj (1996., program CSU-a) i Velikoj Britaniji (1999., program USAID-a).
Bio je docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (od 2006.), a potom je 2009. uslijedio izbor za izvanrednog te 2014. za redovitog profesora na Sveučilištu u Mostaru. Bavi se proučavanjem odnosa s javnošću i političkom komunikacijom, a predaje na kolegijima: odnosi s javnošću, političko komuniciranje, tehnike odnosa s javnošću, krizno komuniciranje, korporativno komuniciranje, pravni aspekti masovne komunikacije.
Voditelj je poslijediplomskog specijalističkog studija odnosi s javnošću, a od 2009. do 2013. bio je pomoćnik rektora Sveučilišta u Mostaru i prodekan za znanost na Filozofskom fakultetu. Autor i koautor je više knjiga i udžbenika te brojnih znanstvenih i stručnih radova s područja odnosa s javnošću, političkih kampanja i komunikacije, te prava medija. Uz to aktivan je u znanstvenoj zajednici – sudjelovao je i izlagao na 30 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, a za svoj rad dobio je niz priznanja.

S kojim se sve izazovima na početku nove akademske godine susreću studenti i njihovi profesori? Kakva su u tome vremenu Vaša očekivanja?

Kao fakultet svake godine se susrećemo s tri ključna izazova. Prvi je akademski izazov, zatim organizacijski i na kraju financijski. Izazovi su tim veći što želimo svake godine biti bolji i učinkovitiji. Filozofski fakultet ne zanima status quo. Moramo ići u korak s vremenom i promjenama. S druge strane studenti imaju svoja očekivanja, svoje poteškoće pa i svoje nade. Neke dijele s nama na fakultetu, a neke su individualne.

Koliko studenata studira na Filozofskom fakultetu? Koji su studijski smjerovi studentima najprivlačniji, a za koje vlada najmanje zanimanja?

Filozofski fakultet danas ima više od 3.000 studenata koji studiraju na 17 studija. Izvodi se više od 700 kolegija, a na fakultetu surađuje 258 nastavnika i suradnika. Kada je riječ o atraktivnim studijskim programima, onda bih izdvojio Studij logopedije, zatim Studij engleskog jezika i književnosti, Studij informacijskih znanosti, Studij psihologije, Studij odnosa s javnošću i dr. Najmanje zanimanje vlada za Studij latinskog jezika, Studij povijesti umjetnosti, Studij arheologije i još nekim.

Poznata je činjenica da ne diplomiraju svi upisani studenti. Koliko na to utječu okolnosti u kojima mladi žive, a koliko njihov osobni odnos prema obrazovanju?

Visoko obrazovanje prolazi kroz tranzicijske procese. S jedne strane suočeno je s brojnim reformama u okviru bolonjskog procesa. S druge strane suočeno je s tržišnom konkurencijom i jakom privatnom inicijativom. Tu su izazovi izvrsnosti, financijski izazovi, bolje reći problemi te loš odnos „države“, pa što god značio taj pojam „država“. Imajući u vidi samo ovih nekoliko problema, vidljivo je kako visokom obrazovanju ne cvjetaju ruže. Bosna i Hercegovina nalazi se i u demografskoj krizi. Svake je godine manje učenika u osnovnim i srednjim školama pa samim time i na fakultetima. To upućuje na „borbu“ za studente. Fakulteti su primorani upisivati i one studente koji objektivno svojim zalaganjem kroz osnovno i srednje obrazovanje to ne zaslužuju. U takvim uvjetima slijedi drugi oblik „borbe“ za kvalitetu studiranja, za stjecanje konkurentnog znanja a sve to s određenim brojem studenata koji nisu na očekivanoj razini.

Već ste tri godine na čelu Filozofskog fakulteta. Možete li se kroz obrazovne, organizacijske i druge za rad značajne činjenice osvrnuti na to razdoblje?

Iza nas su tri godine izazova i promjena. Težili smo jakom akademskom standardiziranju programa i jačem povezivanju s referentnim fakultetima. Organizacijski smo se dizali svakim danom na višu razinu. Financijske poteškoće nastojimo nadomjestiti raznim projektima. Izazovi su nam i međunarodna suradnja i razmjena studenata i nastavnika. Filozofski fakultet ima naglašen cilj okretanja prema društvenoj zajednici. Samo ove godine na Filozofskom fakultetu je održano više od 60 različitih akademskih i društvenih događanja. Tu smo lideri. Sve je ovo ipak u drugom redu u odnosu na studente koji su nam najvažniji. Oslobodili smo studente invalide plaćanja studija. Pomažemo studentima lošeg imovinskog stanja. Niti jedan propis koji se tiče režima studiranja i studenskih pitanja nismo donijeli bez dogovora sa Studenskim zborom. Taj je dijalog snažan i na obostrano zadovoljstvo.

U novije vrijeme Filozofski fakultet uveo je studije koji su pružili nove obrazovne mogućnosti. Kakav je odjek tih novosti među studentima i koliko one mogu pomoći razvoju društva?

Studij logopedije je strateški naš studij i silno važan za naše društvo. To je novi studij. Značajan interes vlada i za nove studije talijanskog i ruskog jezika uz tradicionalno dobre programe engleskog i njemačkog jezika. Interes za psihologiju je konstantan. Studenti danas vrlo dobro znaju što su tržišni programi. Recimo, mi upišemo dvostruko više studenata na Studij ruskog jezika nego na Studij hrvatskog jezika.

U jednom ste intervjuu govorili o specifičnosti Filozofskog fakulteta koji je, kako ste tada rekli, najizravnije povezan s identitetom jednog naroda, prostora i države. Što to znači?

Poznato je kako je Sveučilište u Mostaru jedino sveučilište u BiH na hrvatskom jeziku. Iako već godinama interes za ovaj studij nije onakav kakav bismo željeli, mi moramo čuvati taj studij jer je dio nacionalnog identiteta Hrvata u BiH. Slično je i s Studijem arheologije, pa ako hoćete i sa Studijem povijesti umjetnosti. Čuvamo i Studij latinskog jezika unatoč malom broju studenata. Svi ovi studije zadiru u identitet jednog naroda, rekao bih hrvatskog naroda u BiH. Naravno, ti studiji nemaju nacionalni ekskluzivitet, ali od velike su važnosti za promoviranje vrijednost i hrvatskog naroda i njegova jezika. Kada bismo gledali tržišno na visoko obrazovanje, ove bi studije bilo najlakše ugasiti. No to se nikada neće dogoditi. Oni su strateški.

Prema Mostaru gravitiraju studenti ne samo iz Hercegovine, već s mnogo šireg prostora. Kako oni žive i studiraju?

Na Sveučilištu imamo 20-25 posto studenata iz Hrvatske. Mi na Filozofskom fakultetu imamo i udrugu studenata iz Hrvatske. Ti se studenti brzo adaptiraju. Mostar im je prihvatljiv grad, nešto jeftiniji nego druga središta u Hrvatskoj. Mnogi studenti upišu prvu godinu s namjerom da drugu godinu studiraju u Splitu, Zagrebu, Zadru, Rijeci, Osijeku i sl. No većina ih ostaje u Mostaru. Vrlo su zadovoljni kvalitetom studiranja i životom u Mostaru.

Koliko je Bolonjski proces olakšao ili otežao studiranje?

Ja sam zagovornik bolonjskog procesa. On nam je omogućio akademsku umreženost i akademsku prihvaćenost u Europi. Drugi je problem što se država nije pripremila za promjene u visokom obrazovanju. A problem je što se i brojno akademsko osoblje i profesori nisu prebacili na višu akademsku frekvenciju. Nedovoljno brzo se mijenjaju pa im je kriv bolonjski proces. Bolonjski proces je izazov i taj izazov trebamo prihvatiti i brže se mijenjati kako bismo mijenjali i svijet oko nas nabolje.

Možete li se prisjetiti svojih studentskih dana i usporediti ih s ovim današnjih studenata?

Nemoguća je usporedba. Mi smo oskudijevali literaturom, a nije bilo ni interneta kao danas. Od nas se tražilo više znanja. Profesori su bili mali „bogovi“. Studenti nisu bili dovoljno proaktivni kao danas. Danas nove tehnologije, novi komunikacijski kanali, internet i drugi mediji stavili su studenta u središte interesa što ranije nije bilo. Promijenila se filozofija studiranja.

Jedan ste od vodećih znanstvenika na području odnosa s javnošću. Koliko fakultet koji vodite i bosanskohercegovačke visokoškolske ustanove općenito ulažu u obrazovanje u tom području?

Filozofski fakultet je jedini fakultet u ovom dijelu Europe koji ima sveučilišni Studij odnosa s javnošću. U tranzicijskim zemljama polako se počinje shvaćati načelo „javnosti“. Mi školujemo ljude koji će povezivati javnost i interese javnosti s organizacijama, tvrtkama, strankama, ministarstvima i dr. Danas na tržištu djeluju priučeni PR-ovci. Mi želimo i težimo većem profesionalizmu na svim područjima. Zato i obrazujemo buduće „komunikacijske ratnike“, osobe koje će biti okrenute javnom interesu.

Kroz svoja stručna usavršavanja i suradnje imali ste mogućnost biti dio raznih inovativnih programa u inozemstvu. Kako kvalitetne inozemne prakse uklopiti u bosanskohercegovačke okvire?

Sustavi su prilično spojivi, kompatibilni. Bitno je samo da se mi mijenjamo. Moramo prihvaćati nove mogućnosti i izazove koje nam nudi razvijenija Europa. Moramo se osloboditi straha od novoga. To će nas približiti naprednijima od nas. U tom procesu moramo zadržati svoje specifičnosti i vrijednosti. Ali odluka da se mijenjamo je najbitnija.

Koliko je kod mladih prisutan suvremeni imperativ cjeloživotnog obrazovanja, čije realiziranje i u nezavidnim bosanskohercegovačkim prilikama može otvoriti put prema uspjehu?

Pročitao sam da Japan najviše ulaže u cjeloživotno obrazovanje, a da je BiH na najnižem stupnju ulaganja u dodatnu edukaciju. Samo stalan rad na sebi, stalno učenje činit će nas konkurentnim. Svijet se brzo mijenja i nema uspjeha bez novih spoznaja i vještina. Znanje koje danas imamo ne jamči nam opstanak za sljedećih pet godina. Tko se nije spreman cjeloživotno obrazovati, brzo će zastarjeti iako neće ostarjeti.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka