Menu

Hercegovački ´Batistuta iz Vitine´ uskoro bi mogao zaigrati za Vatrene

Hercegovački ´Batistuta iz Vitine´ uskoro bi mogao zaigrati za Vatrene

U ruskom prvoligašu Arsenalu imaju svog diva, napadača od gotovo dva metra i to - hrvatskih korijena! FedericoIvanRasic je Argentinac, originalnog prezimena Rašić, pa ćemo ga tako i pisati u daljnjem tekstu. Dobro ga poznaje NikoKovač, a znaju ga i skauti Dinama. U prosincu 2013. godine Rašić je bio na korak od hrvatske reprezentacije U-21.

 - Niko Kovač obnašao je dužnost izbornika U-21, zvao je mog oca da bi ga pitao bih li zaigrao za Hrvatsku. Pristao sam bez velikog razmišljanja, a jedini uvjet je bio da se Hrvatska plasira u završnicu Europskog prvenstva do 21 godine - ispričao nam je Rašić kojeg smo susreli u hotelu Kempinski gdje se njegov Arsenal priprema zajedno s Hajdukom.

Međutim, nije se hrvatska selekcija U-21 kvalificirala za EP i propao je pokušaj da se argentinski div nađe među Kockastima.

Skautima Dinama također je zapeo za oko prije četiri zime.

- Trebali su me doći gledati na nekoliko utakmica, ali sa 21 godinom malo sam te sezone igrao za Gimnasiju.

I tako je, barem privremeno završila priča o pokušaju da se Rašić obveže za hrvatsku reprezentaciju.

Iza 2. svjetskog rata

Kako je uopće obitelj Rašić došla do Argentine?

- Moj djed Simon je iz Vitine pokraj Ljubuškog u Hercegovini, a baka Anna iz Virovitice. Oboje su još živi, imaju preko 90 godina. Oni znaju hrvatski, jer u Argentinu su se preselili iza Drugoga svjetskog rata. Ja? Ne znam. Samo engleski i španjolski. Moj otac je već rođen u Argentini.

Zato smo razgovor i vodili na engleskom, a kada zapne ‘english’ uskočio bi glasnogovornik Arsenala Dmitrij Fomenko. Ispričao nam je Rašić kakvu je karijeru upisao na pragu svoje 26. godine.

- Počeo sam u Gimnasiji La Plata, pa sam u prosincu 2013. preselio na šestomjesečnu posudbu u Amkar Perm. Da, u Rusiju. Pitaju me kako iz Argentine u Rusiju, ali dobio sam priliku za dokazivanje i odmah sam je prihvatio. Nakon jedne polusezone opet sam se vratio u Argentinu gdje sam igrao za Arsenal Sarandi.

Iz Arsenala je prošle godine preselio također u Arsenal, ali ruski. Ugovor s klubom iz Tule, grada smještenog 200 kilometara južno od Moskve. Mada nije nadaleko poznat, broji pola milijun ljudi, a klub je na osmom mjestu ljestvice među 16 ruskih prvoligaša. Solidno zvuči, ali zahtjevna je liga.

- Igramo sustav 5-1-3-1, ja sam u vršku napada. Krila nabacuju, puno se trči, tjelesno jako teške utakmice.

Kako igra Rašić, nismo se uživo uvjerili, ali iz ruske lige sjeća se “mladog Hrvata s brojem 50 iz Spartaka”. Jasno, o Pašaliću je riječ. Malo zna Rašić o hrvatskom nogometu, njegov dječački idol bio je Gabriel Batistuta.

- Uh, kakve je on golove davao.

Ne, nismo zaboravili ključno pitanje za kraj. Ima li Federico želju jednog dan zaigrati za Hrvatsku?

- Jasno je da bih volio igrati za Hrvatsku, premda znam koliko je jaka konkurencija u reprezentaciji Hrvatske. Trenutno imam argentinsko i talijansko državljanstvo, ali preko roditelja mogu dobiti hrvatsko. Nisam nikada ni bio u Hrvatskoj i to mi je želja. Posjetiti rodni kraj mog djeda i bake - zaključio je zanimljivu priču simpatični Federico uz dodatak:

Batistuta iz Vitine

- Pričate engleski kao moj djed. Imate sličan naglasak. I prezime je slično, samo jedno slovo razlike.

Toliko od Rašića, kršnog Hercegovca s Pampasa, nogometaša visokog 195 centimetara. Klasična devetka s tek jednim centimetrom manje od Hajdukova Futacsa. Argentinski Futacs hercegovačkih korijena? Ne. Ima i bolja opcija. U slučaju da se preseli u Hrvatsku, već smo složili nadimak. Batistuta iz Vitine. Ko Ronaldo iz Turčinovića. Svjetsko, a domaće.

Biloš se opredijelio za Argentinu

U ljeto 2005. pokušalo se privoljeti Danijela Biloša, tada igrača puno većeg rejtinga, nogometaša Boca Juniorsa, da se opredijeli za Hrvatsku. Izbornik Zlatko Kranjčar putovao je krajem srpnja 2005. u Amsterdam na turnir gdje je igrala Boca uz domaći Ajax, londonski Arsenal i Porto.

Bio je s Kranjčarom i predsjednik HNS-a Vlatko Marković, najjači ljudi hrvatskog nogometa pokušali su Biloša usmjeriti prema Vatrenima. Ali, uzalud, izabrao je Biloš zemlju svog rođenja, a ne državu iz koje su potekli njegovi preci. Opredijelio se za Argentinu i nije se previše usrećio.

Propustio je priliku otići na SP 2006. u Njemačkoj, za Gauče je debitirao tek u listopadu 2006. i na kraju upisao samo tri nastupa. Za razliku od Biloša, Rašić nije igrao za Gauče.

 

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka