Menu

Iz slavonskog tla najveću senzaciju tek treba iskopati. Sfinga?! Ma i to je moguće

Iz slavonskog tla najveću senzaciju tek treba iskopati. Sfinga?! Ma i to je moguće
Plodna zemlja pogodna za razvoj poljoprivrede, rijeke bogate pitkom vodom i šumom, šume bogate divljači uz ugodnu klimu i godišnja doba koja se izmjenjuju. Ovo su samo neki od razloga zašto je prostor Vukovarsko- srijemske županije već više od 8000 godina prostor na kojem se vodi kontinuiran život.
Samim time i jedan je od najstarijih kada je riječ o Europi. Tijekom tisućljeća redale su se brojne kulture pri čemu je svaka od njih dio svojih dostignuća ostavljala iza sebe. Sve to rezultiralo je s više poznatih arheoloških lokaliteta i za sada nepoznatim brojem onih neotkrivenih. Na poznatim lokalitetima arheolozi su tijekom godina istraživanja pronašli bezbroj arheoloških nalaza poput najstarijeg indoeuropskog kalendara Orion, vučedolske golubice, vučedolske čizmice, ostave sa srebrnim posuđem, raznih posuda i predmeta, staroga nakita i novca, rimskih bojnih kola, avarskih groblja… Ovo je samo manji dio dosadašnjih nalaza koji potvrđuju da je riječ o prostoru koji je pravi arheološki eldorado, koji i dalje skriva brojne tajne i otkrića. O arheološkom bogatstvu najistočnije hrvatske županije govori i to da je u njoj do sada registrirano više od 800 arheoloških lokaliteta od kojih je na području bivše općine Vinkovci njih oko 700.
Zvijezde iznad Vinkovaca
– Oduvijek je ovaj prostor bio raskrižje puteva od istoka prema zapadu i obratno. Pokazala nam je to i migrantska kriza otprije nekoliko godina kada su ljudi s istoka prema državama zapadne Europe išli preko ovih prostora. Postojala su takva dva puta, onaj uz Dunav i uz Savu. Tijekom putovanja sve te kulture zastajale su i započinjale neke nove živote koristeći sve pogodnosti koje su im geografski položaj i klima nudili – kaže ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci Hrvoje Vulić. Dodaje da je sve to razlog što se danas, tisućljećima i stoljećima kasnije, na brojnim lokacijama pronalaze vrijedni arheološki eksponati koji svako malo izazivaju čuđenje i divljenje ne samo stručnjaka iz te oblasti nego i samih građana. Posljednji u nizu takvih slučajeva nalaz je staroga avarskog groblja koje je pronađeno tijekom radova na proširenju gradskog groblja u Vinkovcima. Godinu dana prije na lokalitetu pokraj Starih Jankovaca, nedaleko od Vinkovaca, pronađena su rimska kola na dva kotača s konjima koja, kako se procjenjuje, datiraju iz 3. stoljeća poslije Krista. Mnogi se i danas sjećaju kako je tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja tijekom 2012. godine u Dugoj ulici u Vinkovcima pronađena ostava s luksuznim srebrnim posuđem koje datira iz 4. stoljeća. Na takav je način sada već daleke 1978. godine, a tijekom radova na gradnji današnjeg hotela Slavonija, pronađen najstariji indoeuropski kalendar Orion čiji ukrasi prikazuju zviježđa koja dominiraju noćnim nebom iznad Vinkovaca i to: 1. Proljeće: Orion i Sunce 2. Ljeto: Plejade, Kasiopeja i Labud 3. Jesen: Plejade, Blizanci i Ribe/ Pegaz 4. Zima: Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja i dominantno zimsko zviježđe Orion. Koliko su Vinkovci bili važni u povijesti, govori i to da su u nekadašnjim Aurelia Colonia Cibalea, odnosno današnjim Vinkovcima, rođena i dva rimska cara – Valens i Valentinijan. Ova dva brata su i jedina dva rimska cara koja su rođena na prostoru današnje Hrvatske.
Veće od svega
Govoreći o brojnim arheološkim nalazima na području Vinkovaca, Vulić ističe podatak da se u gradu uz Bosut kontinuirano živi više od 8000 godina i da stoga Vinkovci ponosno nose epitet najstarijeg europskog grada uopće. Ta činjenica doprinijela je i da su Vinkovci i okolica veliki arheološki lokalitet na kojem se gotovo pri svakom kopanju zemlje pronađe nešto iz bliže i daljnje prošlosti. Da je tako, potvrđuje i podatak da je u posljednjih nekoliko godina, tijekom istraživanja koja se provode po svega nekoliko mjeseci godišnje, na području koje pokriva vinkovački muzej tijekom hodanja poljima, uz korištenje detektora metala, pronađeno 16.286 predmeta. Od toga broja više od 14 tisuća njih vrijedni su muzejski predmeti. Uz svijest o iznimno bogatome arheološkom nalazištu područje Vinkovaca proglašeno je zaštićenom arheološkom zonom što znači da se svi građevinski radovi u prostoru te zone moraju obavljati uz nadzor arheologa. – Prostor Vinkovaca godinama se arheološki istražuje, ali unatoč tome do sada smo istražili svega 12-14 posto, tako da nitko ni ne može reći kakvi su sve nalazi još skriveni ispod zemlje. Možda već ove godine pronađemo nešto što će biti veće od svega što smo do sada pronašli. To je i draž arheologije jer ne samo što istraživanjima saznajemo više o životu naših dalekih predaka nego smo u prilici otkriti doista nešto senzacionalno. Vinkovci su svakako jedan od „arheoloških eldorada“ ne samo Hrvatske nego i ovoga dijela Europe, na kojem ćemo još desetljećima provoditi arheološka istraživanja i pronalaziti vrijedne nalaze – uvjeren je Vulić. Zbog iznimno velikog broja nalaza vinkovački muzej već godinama ima problem skladištenja i čuvanja jer jednostavno nema dovoljno prostora. Zbog toga se krenulo u projekt gradnje nove muzejske zgrade. – Arheološki lokalitet Vučedol kod Vukovara i Muzej vučedolske kulture najbolji su primjer što se i kako može napraviti kada imate kvalitetan i velik arheološki lokalitet, odličnu priču i ideju. To iskustvo moglo bi se iskoristiti i za mnoge druge lokalitete pa čak i za cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju. Naša bi županija u cijelome svijetu mogla biti top turistička destinacija kada je riječ o arheološkom turizmu, u koju bi turisti iz cijeloga svijeta dolazili i razgledali naše muzejske postave ali i same arheološke lokalitete – istaknuo je Vulić. Arheološki lokalitet Vučedol svakako je jedan od najvrednijih arheoloških lokaliteta uopće u Hrvatskoj. Koliko je važan, govori i činjenica da je 30. lipnja 2015. godine svečano otvoren i Muzej vučedolske kulture koji je posvećen životu samo jedne kulture i po tome je jedinstven. Prepoznali su ga i turisti, tako da ovaj muzej godišnje posjećuje oko 70.000 gostiju iz cijele Hrvatske i svijeta. Turisti na jednome mjestu mogu doznati puno o tome kako su nekada živjeli Vučedolci koji su, prema riječima arheologa, po mnogočemu bili ispred svoga vremena. U vrijeme kada se mnoge kulture nisu ni nazirale Vučedolci su živjeli u kućama, imali odvojene sobe, u naseljima odvojene dijelove za život i zanate… Vučedol je nekada bilo naselje koje je po važnosti i broju stanovnika bilo megapolis tadašnjeg svijeta. Među tisućama nalaza najvredniji su svakako vučedolska golubica, koja je pronađena još 1938., i vučedolska čizmica, koju je današnja ravnateljica Muzeja vučedolske kulture Mirela Hutinec pronašla 2007.
Brzina uništava dokaze
– Pronašli smo puno toga, ali svejedno do sada nismo istražili ni deset posto lokaliteta. Znamo dosta o životu nekadašnjih Vučedolaca, a pri tome nitko ne zna što ćemo još pronaći i saznati novo o njima. Pred nama su svakako godine tijekom kojih ćemo nastaviti istraživanja – kaže Hutinec. Podsjeća da se na Vučedolu svake godine provode arheološka istraživanja, koja vodi profesor Durman, tijekom kojih su uključeni i studenti arheologije. Radi se godinama, ali to ipak nije ni izbliza dovoljno koliko bi moglo i trebalo. Međutim, Hutinec je pri tome realna, navodeći kako Vučedol i Vukovarsko-srijemska županija nisu jedini vrijedni arheološki lokaliteti u Hrvatskoj. Već kronično kulturi i arheologiji nedostaje stručnjaka i sredstava tako da se svi zajedno godinama pa i desetljećima vrtimo u krug. – Sretni smo što danas postoje tehnološke mogućnosti i sredstva da sve to što pronađemo možemo sačuvati i analizirati kako bismo to zaštitili za buduće generacije. Isto tako moramo biti i oprezni jer arheologija je osjetljiva i komplicirana. Jednom kada se nešto iskopa i uništi to se više ne može popraviti i vratiti. Zato se sve radi polako i sustavno pri čemu svi zajedno vodimo računa da ne napravimo štetu. Realno, bolje je i sporije raditi kako bismo došli do rezultata nego prekopati na brzinu i puno toga uništiti ili ne vidjeti – kaže Hutinec i dodaje kako je u proteklih 20 godina učinjeno puno u arheološkim istraživanjima. Ipak, za Muzej vučedolske kulture unatoč svemu može se reći da je svijetli primjer na koji se način jedna kultura, nalazi iz toga doba i priča mogu dobro upakirati u turistički proizvod. Uza sve to ne staju nego nastavljaju dalje. Snimljen je već dokumentarac o nekadašnjem životu na Vučedolu, a u planu je snimiti i cijeli serijal. Vrhunac će biti gradnja Arheološkog parka, vrijednoga 117 milijuna kuna, a na kojemu bi radovi mogli početi krajem iduće godine. U okviru parka bit će predstavljena zanimanja kojima su se nekad bavili Vučedolci, sagrađen mali ZOO vrt sa životinjama koje su oni uzgajali, ali i planetarij, restoran…
Grob u podrumu Gimnazije
– Gradnjom Arheološkog parka zaokružit ćemo cjelinu, a onda će Vučedol, Vukovar i cijela Vukovarsko-srijemska županija dodatno dobiti na važnosti. Očekujemo ne samo dodatno zapošljavanje nego i osjetno povećanje broja turista. Taj naš primjer može poslužiti i kao primjer za mnoge druge, ali ipak su neophodna velika sredstva koja muzeji nemaju – kazala je Hutinec i napomenula da se i njen muzej susreće s problemom nedostatka prostora za čuvanje svih nalaza. Muzej vučedolske kulture jedan je od ranijih projekata Gradskog muzeja Vukovar koji u svojoj zbirci također ima niz arheoloških nalaza iz povijesti. Ravnateljica vukovarskog muzeja Ruža Marić posebno ističe pronalazak, u vukovarskom prigradskom naselju Sotin, ostave iz brončanoga doba s raznim posudama, predmetima i nakitom kao i grob iz vremena starčevačke kulture, koji je pronađen u podrumu Gimnazije. Uz niz drugih nalaza tu su i dvije rimske vojne diplome iz 1. stoljeća, koje su po očuvanosti među najvažnijima u Hrvatskoj uopće. – Za prostor Vukovara može se reći da je dosad istražen svega desetak posto, pri čemu je, kada je riječ o arheološkim istraživanjima, najveći fokus stavljen na Vučedol. Sve to nailazi na velik interes posjetitelja našeg muzeja među kojima je sve više turista. I kod nas se javlja problem nedostatka prostora za smještaj, ali to je priča koja je zajednička svim muzejima – rekla je Marić. Mišljenja je i da bi se arheološko bogatstvo Vukovarsko-srijemske županije moglo i moralo bolje iskoristiti. Prema njenim riječima, zajedničkim snagama moglo bi se realizirati da arheološki lokaliteti Vukovarsko-srijemske županije postanu svojevrsni „arheološki centar izvrsnosti“, gdje bi arheolozi i studenti iz Hrvatske, Europe i svijeta dolazili, učili o hrvatskoj povijesti, radili na lokalitetima i istraživali…
Što krije iločka tvrđava
– Mnogo je ideja, ali sve to iziskuje novac kao i povezivanje raznih resora, a to mi onda ne možemo sami. Država bi trebala gurati takav projekt i realizirati ga. Vidi se i po Muzeju vučedolske kulture koliko se može napraviti i dobiti – kazala je Marić. I prostor uz Savu, odnosno županjska Posavina, prepuna je raznih arheoloških nalaza koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju “Stjepan Gruber”. Ravnateljica muzeja Janja Juzbašić posebno ističe nadgrobne humke pronađene u Spačvanskom bazenu. – Provodili smo arheološka istraživanja proteklih godina tijekom kojih smo pronašli mnogo toga, a još više toga ostalo je neistraženo. Riječ je o velikom prostoru pa je za sada nepoznato koliko još ima lokaliteta za koje ne znamo – kazala je Juzbašić. Krajnji istok Hrvatske, odnosno Ilok i okolica, prostor je koji se također može pohvaliti brojnih arheološkim nalazima. Iločka tvrđava nadaleko je poznata, oko nje je pronađen niz nalaza, a tu su i drugi vrijedni lokaliteti. Posebno Gradac kod Bapske koji datira iz kasno neolitičke sopotske kulture, ali i nalazima starčevačke i badenske kulture kao i brončanoga doba. Tu je i prije nekoliko godina pronađeno avarsko groblje kod Šarengrada, nedaleko od Iloka. Kod Šarengrada je i tvrđava uz Dunakoja nikad nije istražena, a pronađeno je i nekoliko starih groblja i rimskih promatračnica koje se tek istražuju. O arheološkom bogatstvu toga dijela Vukovarsko-srijemske županije govori i podatak da je bilo dovoljno zagrebati malo u zemlju pa da se pronađe zub vunastog mamuta kako je to bilo u iločkom prigradskom naselju Mohovu. Upravo zato ovo su selo u županiji prozvali Dolinom mamuta, a njegovi mještani inzistiraju na daljnjim istraživanjima sela i okolice te predlažu gradnju svojevrsnog parka u kojem bi bile predstavljene skulpture prapovijesnih životinja koje su tu obitavale, ali i razni drugi sadržaji među kojima i oni edukacijski. Voditeljica Odjela arheologije Muzeja grada Iloka Andrea Rimpf objašnjava da su Ilok i okolica prostor naseljen prije 8000 godina i na kojem su tijekom istraživanja pronađeni nalazi iz niza kultura, poput onih iz kamenoga i brončanoga doba, starčevačke, vinčanske i drugih kultura. Prema njenim riječima, Ilok i okolica bili su oduvijek prostor na kojem su se sudarali istok i zapad te upravo zato ovaj prostor donosi obilje najrazličitijih arheoloških nalaza. – Na prostoru Iloka fokus je proteklih godina bio na istraživanju iločke tvrđave i tako je bilo sve do 2013. kada smo konačno izašli izvan tvrđave. Stoga možemo reći da je do sada na prostoru Iloka i okolice istraženo manje od 10 posto površine. Taj podatak najbolje govori koliko je vrijednih nalaza još pred nama jer svi znamo kako se ovaj prostor oduvijek koristio u raznim migracijama. Ljudi su se od davnina kretali s istoka prema zapadu i kontra pri čemu se izbjegavali Dunav. Jedini put bio je preko Bapske i Iloka, pri čemu su svi oni ostavljali nešto iza sebe i zato imamo sve ovo arheološko bogatstvo. Na nama je da danas i u daljnjoj budućnosti to pronađemo, analiziramo i prezentiramo javnosti – kazala je Rimpf. Govoreći o arheološkim istraživanjima u Iloku i okolici, danas kaže da muzejima kronično nedostaju stručnjaci, novac i prostori za čuvanje svih tih nalaza, a posebno onih kabastih. – Posjedujemo nevjerojatno arheološko bogatstvo koje još ni izbliza nije istraženo. Ovo je na neki način i veliki potencijal Vukovarsko-srijemske županiji koji bi, kada bi se iskoristio na pravi način, mogao hraniti cijelu županiju. Do sada taj potencijal nismo iskoristili na pravi način, ali nadam se da hoćemo – zaključila je Rimpf.

 

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka