Menu

Upoznajte pravog imotskog dr. Dolittlea: kod Mislava ovce i svinja čuvaju kokoši, a konj i psi štite stado od vukova

Upoznajte pravog imotskog dr. Dolittlea: kod Mislava ovce i svinja čuvaju kokoši, a konj i psi štite stado od vukova

Mislavu Patrlju (45), branitelju u mirovini, već smo pisali na našim stranicama kao primjeru kako se može uzgajanjem domaćih životinja osigurati pristojan život u neposrednoj blizini Imotskog, ali i kao vrhunskom treneru imotskih košarkašica, od kojih su danas neke državne reprezentativke.

No, o Mislavu Patrlju kao velikom ljubitelju životinja i njegovoj konverzaciji s domaćim životinjama malo se zna, ali bi njegov primjer mogao zaista poslužiti drugima iz nekoliko razloga.

Prvo, kako i sam kaže, braniteljima i ljudima pod stresom – uz domaće životinje ako ne ozdrave, makar se daleko bolje osjećaju, ali i stručnjacima da na Mislavovu primjeru ustanove prijateljstvo raznih vrsta životinja i njihov život u zajedništvu.

Na relativno maloj farmi, gdje je nekada bila imotska “Agrokoka”, gospodarski gigant Imotske krajine koju je Mislav sam spasio od propadanja i totalnog uništenja, stvorio je pravi zoološki institut s domaćim životinjama koje žive u skladu, jedna drugu brani od uljeza, jedna drugoj servira hranu, jedna drugu potiče na igru.

Mislav na farmi ima koze, ovce, konje, svinje, od toga i jednu takozvanu vijetnamku, pse, kokoši, guske, patke, golubove, ali, kaže, dolete i vrapci, gavrani, divlji golubovi. Svi su dobrodošli.

I vukovi, koji se posljednjih dana muvaju oko farme, došli bi se pogostiti, no tri odvažna psa čuvara su im prepreka, ali i Mislavov ljubimac konj Doro.

– Odmalena sam volio životinje, konj mi je bio san. Sanjao sam ga imati, voditi na pašu, čuvati ga. I eto nakon punih 12 godina, što po ratištu, što u Hrvatskoj vojsci, skrasio sam se na mom Kamenmostu i onda 2004. došao je moj Doro pa jedan pas, potom dobio na dar i jednu kozu, i od toga je krenulo.

Hajdemo mi Mislave o inteligenciji ovih životinja, o kojoj kažeš da bi romane mogao napisati?

– Knjige i knjige. Ni sami ne znamo koliko su one pametne. Kada kažemo za nekoga da je glup kao ovca, ne znamo da je to inteligentna životinja, kojoj uz malo pažnje i suradnje možete povjeriti štošta na ovoj farmi.

Primjerice, da vam čuva kokoši i patke da ne idu izvan farme. Ja bi, na primjer, u Imotskom umjesto spomenika Mercedesu podigao spomenik konju.

Vidite ovdje u ovom društvu koza, ovaca, konja, svinja, pasa, peradi nikada nema ljutnje i sukoba, ali ima igre i pomaganja.

Sada vas pitam, spojite dva malo govorljivija čovjeka i ostavite ih u neku prostoriju i eto vam svađe za sekundu. A ovdje sve štima.

Moja prasica, inače američke vrste Race Gica uredno otvara ujutro sama vrata od kokošinjca kokošima, patkama i guskama.

Prva izlazi vani i onda ih uputi na livadu. Budno ih kontrolira da ne bi netko došao, posebno neki sokolić ili orao. Ako dođu guske, rašire krila, okruže kokoši i zaštita je tu. Pomogne i Doro. Do sada je on bio uvijek sa mnom, ali otkada je dobio obitelj – lijepu kobilu Avu, pa malu Cvitku i Dorku – svoju ždrebad, više je posvećen obitelji. Sliči meni, imam i ja dvije curice – smije se Mislav te nastavlja kako ih uči ljubavi prema životinjama.

– Ja sa svima pričam, stvarno. Govorim svome konju Dori da ode vidjeti gdje je svinja Gica i on ode. Kada se vrati, kimne mi glavom i znam da je na sigurnom. Dobio sam i Čarlija, vijetnamsku pasminu svinje, predivna je. Samozatajno ide s Gickom, a silno voli koze i ovce. S njima je u paši.

A koze! To je posebna inteligencija. Vidite moju Rozu, Bambi i Jurka su nekako predvodnice. Kažem ih da povedu stado i one to učine. Ne trebam se misliti. No sve svojim pogledima, cijelu ekipu kontroliraju moj Ari, Bak i Žućo. To su vam psi za napisat romane.

Nitko se ogradi farme ne smije približiti, ali znaju kada slete divlji golubovi na malo hrane i vode da se ne smiju dugo zadržavati. Pojedite, napijte se i odlazite, jer domaći imaju prednost – veli nam Mislav.

I dok nam je pričao, u praksi smo to i doživjeli.

Pred odlazak na spavanje poziva redom sve životinje. Najele su se i napile i vrijeme je za igru. Prvo se Gicka i Čarli igraju nekom starom krpom, zatim ih on pošalje da spreme kokoši, patke i guske na spavanje. To učine bez pogovora.

Potom Mislav doziva Bambija i Rozu da sa stadom uđu u štalu. Poslušaše ga i u pet minuta svi su bili unutra. Na počinak zadnji ide Doro s obitelji. Poljubac Mislavu, malo igre s rukom i njegovim djevojčicama i Doro uđe u štalu. Doziva Mislav Arija i Žuću i kaže im:

– Vas dvojica i Bak da ste bili na oprezu, jer se ovdje već par dana muva jedna vučica s dvoje mladih vukova. Nije im ni završio rečenicu i psi se raspršiše po farmi. Tko ne vjeruje u ovu priču, neka dođe u Imotski i sam se uvjeri, baš kao i mi, piše Slobodna Dalmacija

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka