Menu

Ratzinger - prvi papa koji se dragovoljno odrekao moći

Ratzinger - prvi papa koji se dragovoljno odrekao moći

Nakon 600 godina i Grgura XII. koji je 1415. abdicirao, vijest da je Benedikt XVI. učinio isto, odjeknula je u svijetu, kako reče kardinal Sodano, kao grom iz vedra neba. Ipak, premda se radi o doista epohalnoj odluci, ne može se reći da je baš toliko neočekivana.

Takvu mogućnost vlastite odluke, koju predviđa Zakonik kanonskog prava, najavio je sam Benedikt XVI. u knjizi intervjua “Svjetlo svijeta” koje je dao Peteru Seewaldu 2010. u kontekstu Wojtyline bolesti koja se pred kamerama pretvorila u reality show. Da će Ratzinger, koji je papinsku službu prihvatio u poodmaklim godinama sa dva inzulta iza sebe, dati ostavku baš zbog razloga koje je sam papa jučer iznio, najavio je i vatikanolog Antonio Socci u listu “Libero” 2011. pozivajući se upravo na njegovu izjavu iz “Svjetla svijeta”. Prije točno godinu dana pak, 12. veljače 2012., izvrsni poznavatelj vatikanske kurije, umirovljeni biskup Luigi Betazzi je u jednoj radioemisiji također rekao da iduće (ove) godine treba očekivati Ratzingerovu ostavku zbog “raznih razloga”. Doduše, takve spekulacije, pratile su i Ivana Pavla II. kada je bolest uznapredovala, što je Wojtyla u šaljivu duhu demantirao (“komu da dadem ostavku, samom sebi?”). Ratzinger je, za razliku od njega, tu mogućnost stalno držao otvorenom, što se moglo čuti i od ljudi iz njegova okruženja.

Bez konačne odlučnosti

I mnogi pape iz prošlog stoljeća razmišljali su o ostavkama, ali im je manjkalo konačne odlučnosti. Tako je, prema svjedočanstvu njegovih suradnika, i Pavao VI., Wojtilyn prethodnik (zanemarimo li kratak pontifikat Ivana Pavla I.) imao napisanu ostavku opterećen unutarcrkvenim i kurijalnim borbama i spletkama. Kao što je i Pio XII., “ratni papa”, imao napisano ostavku jer je dojavljeno da ga Hitler kani oteti, pa bi u slučaju ostvarenja toga plana spriječio sve moguće nacističke manipulacije njime i Crkvom, koja bi potom mogla pristupiti izboru novoga pape.

Kako se radi o doista izvanrednom događaju, javljaju se, kako to obično biva, različita mišljenja o “pravim” razlozima Ratzingerove ostavke. Postoje već spekulacije je li zdravlje razlog ostavke ili ima nešto i od motiva o kojima je Pavao VI. razmišljao. Istinabog, Ratzinger je u petak posjetio Lateransko sjemenište gdje je, sasvim bistro, bez papira, održao govor, pokazujući iznimnu mentalnu bistrinu i koncentraciju. Postoje i oni koji njegovo odstupanje uspoređuju s onim pape Celestina V. koji je izabran 1294. godine, kao i Ratzinger, u poznim godinama, te, kao i Ratzinger, bijaše više čovjek knjige i kontemplacije, nevješt u dvorskim spletkama i “praktičnostima”, suočen s ekonomskim i političkim borbama kojima kao takav nije bio dorastao, te abdicirao već nakon nekoliko mjeseci. Kao što je Dante Celestina V. snažno opleo jer je zbog “plašljivosti i malodušnosti” pobjegao od tereta službe, na istoj matrici neki čitaju i Ratzingerovu gestu, kao posljedicu slomljenosti pred skandalima, od pedofilskih do financijskih, koji su ga skršili. No, ipak, bilo bi neozbiljno i zlonamjerno sumnjati da je ono što je sam izrekao o razlozima abdikacije pred šokiranim kardinalima kojima su sada mnoge “računice” pomršene: Zdravstveni razlozi i nemogućnost da zbog toga odgovori na zahtjeve službe.

Upućuje na reformu

Ipak, Ratzinger je prvi od papa koji su abdicirali (od Clementa I., Poncijana, Silverija, Martina, Benedikta IX… do već spomenutih) da je to učinio bez pritiska crkvene i svjetovne moći, na temelju odluke vlastite savjesti; da je prvi koji se dragovoljno odrekao moći. To je mogao samo vrsni teolog vrsne osobnosti, čovjek snažnog duha kojemu je važnija Crkva od njega samoga. Je li Ratzinger tim činom svojevoljnog odricanja od moći izbio adut mnogim kritičarima koji su ga optuživali da Crkvu vuče u predkoncilsko vrijeme jer je to potez koji je zaista “revolucionaran”, upućuje na reformu, ili im je dao za pravo priznavši kako zbog (zdravstvenog) stanja u kojem se nalazi nije kadar odgovoriti zahtjevima koje vrijeme stavlja pred Crkvu, da nije uspio? Bilo kako bilo, usuđujemo se prognozirati, u Katoličkoj crkvi nakon ovoga mnogo toga neće biti kao prije.

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka