Menu

Umjesto da se kurtzchimo i tuđim Kurtzem mlatimo gloginje, zasvirajmo složno Kurtzu!

Umjesto da se kurtzchimo i tuđim Kurtzem mlatimo gloginje, zasvirajmo složno Kurtzu!

Austrijski mediji konačno su ‘skužili’ kako im zovemo premijera pa se tom prigodom lingvist, gremanist i književnik Boris Perić poigrao etimologijom Kurtza, austrijskog i domaćeg. Živog i neživog.

E, sad smo ga zaista pretjerali! Mlađahni austrijski kancelar, a prije toga, to valjda znamo, najmlađi ministar vanjskih poslova na svijetu, Sebastian Kurz još nije pravo ni zagrijao svoju desno-desnu koalicijsku fotelju, a mi se već i po stranim javnim općilima razmećemo svojim mudroserinama kako mu u nas prezime baš i nije sretno deklinirati.

U njemačkim je, naime, medijima pod egidom „Jezične igre na Balkanu“ već postalo viralno da karizmatičnom političaru s l. p. Dunava gramatike hrvatskog, bosanskog, crnogorskog i srpskog jezika unisono stvaraju povelik fonocentrični problem, a taj, citiramo, glasi: „Kurc, Kurca, Kurcu, Kurca, Kurce, Kurcu, Kurcom.“ Dakle, tko god da je ovaj mentalni ištrcak proslijedio njemačkoj televiziji ARD (odakle je lavina i uzela maha), neka lijepo ode u temu svog posta, nauči naše padeže i do ponedjeljka stotinu puta napiše: Kur(a)z, Kurza, Kurzu, Kuraz/Kurza, Kurtzsche, Kurzu, Kurzem i onda još jedanput za množinu.

 

Čemu ovaj sleš kod akuzativa, pitate? Pa, zamijetiste li ikad da se imenica, što je, čedni i korektni kakvi već jesmo, pišemo s proizvoljno ubačenom zvjezdicom, gramatički rado ponaša i kao živo i kao neživo biće(koji ku*ac / koga ku*ca)? Ako ne vjerujete, a muško ste, spustite pogled.

Naime, prasci, samo na taj način stoji i opstoji medijski već bolno prežvakana gadarija kako je nekadašnja ministrica vanjskih poslova primila svog austrijskog kolegu – „mladog Kurza“. (Inače bi valjda primila Kuraz, što bi u širokom semantičkom polju te mile nam imenice značilo – ništa!) Jer, kako kaže jedna malo spretnije sročena pošalica, ku*ac je ku*ac ku*ac, ima on pun ku*ac značenja, od negacije i obezvređivanja, pa sve do svakodnevnog govornog obilježavanja mjesta na kojem bi u pismu trebao stajati zarez.

A ako se već želimo kurtzschiti svojim znanjem, umjesto da tuđim Kurzem mlatimo gloginje vlastite ograničenosti, kurtzschevit bi nam svakako trebao biti podatak da naš hrvatski ku*ac (slično kao i engleski cock) podrijetlo vuče od praslavenskog *kur? (pijetao, pijevac), čija se peradarska etimologija, primjerice, zorno odražava i u kurjim očima, koje su, opet, u nekoj vezi s njemačkim Hühnerauge ili, pak, latinskim oculus pullinus (prema lat. pullus, pile, pa sad valjda znamo i zašto se za muško spolovilo na rumunjskom kaže pula).

Njemački, pak, pridjev kurz (kratak) dolazi od latinskog curtus (skraćen, podrezan, osakaćen), što, ruku na srce, nekako i više odgovara procjeni realnog stanja ispod ekvatora, premda to, naravno, nikada nećemo priznati drugima. A njegujemo ga, naposljetku, i u električarskom germanizmu kurcšlus, koji, sad se to bar lijepo vidi, ne znači da smo do nekog nevaljalog zaključka (njem. der Schluss) došli ku*cem umjesto mozgom, nego jednostavno kratak spoj (ono, kad pregori ziherung).

Onomastički gledano, pretpostavlja se da su njemački i austrijski Kurzi među precima imali bar jednog koji im je, nizak rastom, a možda i financijski kratak, ostavio prezime. To, dakako, uvelike vrijedi i za hrvatske Kurce, pod pretpostavkom da im je prezime njemačkog podrijetla. Problem s austrijskim kancelarom mogli bi, međutim, imati i naši susjedi s druge strane Piranskog zaljeva, kod kojih je izvorni izraz za ono što nas ovdje frazeološki uglavnom boli kurec ili kolokvijalno – kurc.

Pa tako u znamenitoj antologiji slovenske pornografske narodne poezije „Fuk je Kranjcem v kratek čas“Marjana Dolgana i Mirana Hladnika možemo pronaći i sljedeći nadahnjujući pjesmotvor: „Kurc je šel v Štatenberg, bil je čisto nag / Pizda ga je srečala, je rekla: Guten Tag.“ (Tek da ne bude nedoumice, Štatenberg je barokni dvorac u slovenskoj općini Makole.)

E, pa onda, kad sljedeći put neki glavić naše politike bude primao Kurza, bilo bi daleko bolje upotrijebiti citiranu njemačku pozdravnu frazu (Guten Tag), nego izmišljati nekakve vokative, kao što je, pričaju zli jezici, i jedna znamenita ovdašnja novinarka nekadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka nekom zgodom navodno oslovila s „gospodine Moče“.

A na najvišoj protokolarnoj razini svakako treba poduzeti krajnje mjere opreza, bude li nas slučajno posjećivao austrijski predsjednik Alexander van der Bellen, pa u državnički posjet sa sobom na Pantovčak doveo i svog psića (kojeg je, pišu mediji, na jednom prijemu i Kurz pomazio). Jer taj se simpatični lajavac zove Kita, a bude li ga pomazila i predsjednica, opet će po svim portalima pisati: Pogledajte galeriju! Uzgred, za sve što vam se sada mota po glavi Freud je imao vrlo prikladne termine: kastracijski kompleks i zavist prema penisu. Ostalo je šutnja, rekao bi Shakespeare. Ili Jim Morrison: „Žrtvujem svoj ku*ac na oltaru tišine.“

 

  • Nijedan komentar nije pronađen

Komentirajte na članak

0
na vrh članka